Znanstvenici su osmislili i stvorili potpuno punjivu bateriju, u potpunosti napravljenu od hrane.
Napravljena od potpuno jestivih tvari, ova se baterija nakon
upotrebe može sigurno otopiti u želucu.
Ovaj pothvat izveli su istraživači molekularne elektronike na
Talijanskom institutu za tehnologiju pod vodstvom dr. Marija
Caironija, a projekt je odradio Ivan Ilić, Splićanin koji je
studirao u Zagrebu i Berlinu, gdje je i doktorirao.
– Naša baterija je prvi primjer potpuno jestive baterije. Kao
i svaka druga baterija, i ova ima katodu i anodu, rekao je
Ivan za Bug.
– Kad se baterija puni, elektroni teku od katode prema anodi
i obrnuto dok se prazni. Naša katoda bazirana je na kvercetinu,
spoju koji se nalazi u mnogo hrane, naprimjer u kaparama, a anoda
na riboflavinu koje možemo naći u velikim količinama u
bajamima, dodaje.
I kvercetin i riboflavin su molekule s niskom električnom
vodljivošću pa su ih istraživači morali s nečim pomiješati da bi
elektroni mogli doći od i do tih molekula.
– Pomiješali smo ih s aktivnim ugljenom, materijalom koji se
koristi za liječenje mučnine u kućnoj medicini i za bojanje hrane
u crno; tako na primjer nastaju crni burgeri, opisuje Ivan
nastanak baterije.
Trebali su im i vodiči struje, odnosno metalne ploče. Za to su
koristili zlatne listiće kakvi se koriste kao ukrasi na tortama.
– Unutar baterije trebalo je odvojiti katodu i anodu da ne
budu u kontaktu, a to smo napravili s algama za sushi.
Elektrolit, koji sadrži pozitivne ione koji se kreću paralelno s
elektronima i osiguravaju ravnotežu naboja, napravljen je od
natrijevog bisulfata, spoja koji se može naći u mnogim miksevima
za torte. Na kraju smo sve to zapakirali u pčelinji vosak, koji
čini pakiranje baterije, otkriva Ivan.
Pomoć u medicini, zaštiti zdravlja djece…
Dvije osnovne primjene takvih uređaja bile bi u kontroli hrane.
– Zamislite samo da umjesto rokova trajanja imamo indikator
koji nam kaže je li hrana zapravo sigurna za jelo. Druga je
primjena u biomedicini; zamislite da ne morate više na
gastroskopiju i endoskopiju nego popijete malu tabletu koja obavi
potrebna mjerenja i kasnije ju probavite, kaže Ivan.
– Naravno, takvi uređaji trebali bi i baterije i zato smo
razvili jestive baterije, dodaje,
Potvrdio je da se čine teškima za progutati. Ali vosak čini oko
85% težine ove baterije i jedina mu je uloga da bateriji da
strukturu.
Istraživači trenutno rade na poboljšanju baterije, reducirajući
dimenzije, a optimizirana verzija ne bi trebala biti veća od
trećine sadašnjih dimenzija.
– Jestiva baterija radi na 0.65 V (voltaža je niska kako ne
bi uzrokovala elektrolizu vode) i može dati 48 μA struje više od
10 minuta (oko 30 μW). S dvije ovakve baterije u seriji uspjeli
smo pokrenuti LED-icu na nekoliko minuta. To je više nego
dovoljno, jer očekujemo da će elektronički uređaji raditi na
strujama od oko 1 μA, otkriva Ivan.
Osvrnuo se i na primjenu kod dječjih igračaka.
– Gutanje baterija kakve možemo naći u gotovo svim dječjim
igračkama jedan su od glavnih uzroka smrti djece. A kad bi
jestive baterije napajale igračke, nestao bi i strah da će ih
djeca slučajno progutati, uvjeren je Ivan,
piše Bug.hr.