Prošlo je gotovo godinu dana od kada je Microsoft ispravio bug koji je omogućavao da njihovog web preglednik Bing pronalazi dječju pornografiju. Sada se to pitanje ponovo pojavilo.

Prema pisanju The New York Timesa, uz pomoć svog programa koji se može koristiti za automatsko pretraživanje slika bez prikazivanja na ekranu,  pronašli su niz  URL-ova  s dječjom pornografijom  i  zabilježili odakle na Internetu  dolaze.  Budući Yahoo i DuckDuckGo koriste tražilicu Bing,  dio pronađenih fotografija je povezan s tim web tražilicama.

Prije nego su sporni URL-ovi poslani Microsoftu,    proslijeđeni su  kanadskom centru za zaštitu djece koji se bavi otkrivanjem i suzbijanjem dječje pornografije.   Organizacija je istakla da na pronađenim slikama zaista postoji dječja pornografija.

Microsoft je u odgovoru rekao da  je "“otkrio nedostatak u svojim postupcima skeniranja  te će dati sve od sebe  kako bi se pojmovi kontrolirali”, a novo pronađene fotografije dječje pornografije su prepisali prirodi problema kao "kretanju prema cilju."

Činjenica je da  mnoge tehnološke tvrtke (Dropbox, Google i Microsoft  ) pregledavaju fotografije i videozapise na svojim web mjestima radi provjere zlonamjernog softvera ili kršenja autorskih prava,  ali za sumnju u dječju pornografiju stupaju u akciju   samo kad ih netko podijeli,  ne kad se učitaju.  Nadalje,  Times izvještava da Amazon uopće ne traži takve slike, Snapchat i Yahoo ne pretražuju videozapise,  a Apple na sličan način ne skenira pohranu u oblaku niti svoju šifriranu aplikaciju za razmjenu poruka.  Upravo ova nedosljednost   tehnoloških tvrtki i platformi u rješavanju materijala ostavljaju otvorene rupe koje pedofili i kriminalci  lako iskorištavaju.

Facebook je ispred ostalih platformi, jer Times izvještava o svom temeljitom pretraživanju "za više od 90 % slika koje su tehnološke kompanije označile prošle godine", ali ne koristi sve dostupne baze podataka za otkrivanje materijala i kada Facebook Messenger na kraju bude šifriran , otkrivanje će biti nemoguće.

Također je problem  što se ne koriste sve dostupne baze podataka za otkrivanje materijala i  ne postoji niti jedan centralni autoritativni popis poznatog ilegalnog materijala.  Međutim, čak i ako postoji jedinstveni popis, to ne bi riješilo probleme  jer kriminalci na mrežnim forumima i chat grupama često raspravljaju o tome kako iskoristiti ranjivosti u tražilicama   i proučavaju slučajeve u kojima su ljudi uhvaćeni s eksplicitnim materijalom i razvijaju mrežne priručnike kako se ne bi uhvatili.

Što vi mislite o temi?  Trebaju li se tehnološke tvrtke agresivnije postaviti na “skeniranje” sadržaja ili bi to bio dodatni udarac na privatnost.