Rezultati studije, časopis The Journal of Neuroscience, otkrivaju da su živci u području mozga odgovornom za pamćenje, ili medicinskim rječnikom entorhinalnom korteksu, znatno veći kod ovih osoba u odnosu na njihove kognitivno prosječne vršnjake.
Kategorija ljudi u zlatnim godinama s iznimnim vještinama
pamćenja posjeduje neurone dulje i od onih u prosječnih
pojedinaca koji su 20 ili čak 30 godina mlađi od njih.”Činjenica
da ove osobe imaju puno dulje neurone u odnosu na
svoje mlađe vršnjake može značiti da su tako
velike stanice postojale od njihova rođenja i da su se
strukturalno održavale tijekom života”, rekla je
voditeljica studije Tamar Gefen sa Sveučilišta Northwestern.
“Zaključujemo da su dulji neuroni biološko
obilježje putanje za svojevrsno ‘super-starenje’”,
rekla je Gefen. U suradnji s kolegama otkrila je da starije osobe
s oštrijim pamćenjem nemaju abnormalnu akumulaciju proteina
tau u takozvanom neurofibrilarnom ‘klupku’, što je
obilježje Alzheimerove bolesti.
Podsjetila je da se uz pomoć proteina tau može pouzdano
predvidjeti mjesto buduće atrofije mozga kod oboljelih od
Alzheimerove bolesti godinu dana ili čak više godina
unaprijed. Za razliku od tau proteina, pomoću amiloidnih
plakova nije se moglo tako uspješno predvidjeti mjesto
buduće atrofije mozga. Znanstvenici smatraju da tau protein
direktnije pokreće degeneraciju mozga kod Alzheimerove bolesti od
proteina amiloida.
“Da bismo shvatili na koji su način i zbog čega neke
osobe otporne na razvoj Alzheimerove bolesti važno
je pomno istražiti post-mortem mozgove starijih osoba koji imaju
dulje neurone. Što njihov mozak čini jedinstvenim? Kako bismo
mogli iskoristiti njihove biološke osobine da bismo pridonijeli
sprečavanju razvoja Alzheimerove bolesti?”, pitanja su
koja je postavila dr. Gefen.
U sklopu istraživanja znanstvenici su post-mortem proučili
mozak šest starijih osoba koje su imale odlično pamćenje, potom
mozak sedam kognitivno prosječnih starijih osoba, šest mladih
osoba i pet osoba u ranoj fazi Alzheimerove bolesti.
Gefen je pojasnila da su izmjerili veličinu neurona u sloju II.
entorhinalnog korteksa, koji čini šest slojeva neurona
poslaganih jedan povrh drugoga, a važni su jer drže pod kontrolom
pamćenje. Istodobno su proučili i kolika je
akumulacija proteina u neurofibrilarnom klupku.
“Studija je pokazala da je u slučaju Alzheimerove bolesti
atrofija neurona u entorinalnom korteksu, jednom od
dijelova mozga odgovornom za pamćenje i
osjet mirisa, bila karakteristično obilježje bolesti”,
rekla je Gefen. “Pretpostavljamo da je ovaj proces
posljedica akumulacije tau proteina u neurofibrilarnom
klupku, što rezultira slabijom sposobnošću pamćenja u
starijoj dobi”, dodala je.