Od malih nogu me neobjašnjivo fascinirala priča o mističnoj Kristalnoj Lubanji u čijim se očnim dupljama mogu vidjeti neobične vizije…

Za Lubanju sam prvi put saznala još kao dijete iz popularnih (ali nadasve edukativnih) stripova o detektivu nemogućeg Marti Misteriji (Martin Mystere), a čak je i Steven Spielberg snimio četvrtog Indianu Jones-a na tu tematiku. 

Nedavno sam imala priliku vidjeti i uživo jednu od Lubanja u legendarnom British Museum-u u Londonu i moram priznati da ona uistinu zrači nečim… neobičnim.

Naš prvi susret u British Museum-u

Jedva smo je pronašli. Stajala je nekako samozatajno, prilično slabo osvijetljena, u zabačenom kutku ogromne muzejske prostorije, onako usputno kraj vrata (?!), no oni koji su znali što traže – oduševljeno su je promatrali i fotografirali, nadajući se da će zureći u njene duboke očne šupljine time odgonetnuti i njenu tajnu… vidjeti čudne vizije… nešto strašno i sudbonosno. Doduše, suprug i ja nismo imali nikakve vizije, ali su nas ipak malo prošli trnci!

Pod dojmom obilaska British Museum-a (na stranu s mumijama i ostalim atrakcijama koje se tamo nalaze), odlučila sam prekopati literaturu i internet u potrazi za raspoloživim podacima o toj fascinantnoj „stvari“ i evo što sam sve pronašla…

Lubanja koju možete vidjeti u British Museumu je samo jedna od navodno 13 kristalnih lubanja koje postoje na svijetu. Prema muzejskim podacima, lubanja je nabavljena 1898. u  New Yorku od poznatog draguljarskog branda “Tiffany and Co” za 120 funti, a preko izvjesnog George Frederick Kunz-a.

U jednoj od muzejskih aplikacija, Kunz je tvrdio da je lubanja donijeta iz Meksika od strane španjolskog oficira, još prije Francuske okupacije. Prodata je engleskom trgovcu i skupljaču rijetkosti, a zatim po njegovoj smrti pripala francuzu Eugène Bobanu, dileru umjetničkih djela, koji ju je kasnije opet prodao već spomenutoj “Tiffany and Co”.

Lubanja odrasloga čovjeka iz British Museum-a je napravljena od jednog bloka kristala (čisti kvarc poznatiji kao stjenoviti kvarc). U takvom muzeju, u kojem su podaci o svakom izlošku autoritativno izloženi na uvid posjetiocima, začuđuje kako je opis na ormariću s kristalnom lubanjom neodređen. U pogledu starosti piše samo da je lubanja “vjerovatno astečkog porijekla – najranije iz kolonijalnog razdoblja”. Istina je da čak i taj skromni opis predstavlja nagađanje muzejskih stručnjaka, jer o prošlosti lubanje nisu poznate gotovo nikakve činjenice.

Zaposleni u Odjeljenju za znanstveno-istraživački rad u Britanskom muzeju ispitivali su lubanju nekoliko puta između 1950 i 1990. Zapažanja binokularnim mikroskopom su upućivala da su tehnike rezbarenja najvjerojatnije atipične za pretkolumbijski period. Također, kristal za lubanju je najvjerojatnije došao iz Brazila, područja daleko izvan drevnog Meksika i trgovinskih veza i puteva tadašnjih civilizacija.

Poseban je problem upravi muzeja, jer su čistači, prestrašeni neumoljivim ukočenim pogledom lubanje u prigušenom svjetlu izložbene dvorane, zahtijevali da se lubanja prekriva crnom tkaninom te će oni tek tada noću čistiti u njenoj blizini…

Misterij 13 lubanja

„Kada bude otkriveno svih trinaest, ljudi će moći izgraditi doba mira, harmonije i ljubavi …“

Legenda kaže da postoji 13 kristalnih lubanja koje su nam ostavile drevne civilizacije ili čak izvanzemaljska bića. Napravljene su od jednog komada kvarca, od materijala kojeg mi danas koristimo u našim mikro-čipovima, i smatra se da posjeduju nevjerojatne moći.

Znanstvenici se slažu da je otkriveno 8 od 13 lubanja. Neki smatraju da su lubanje na Zemlju postavili izvanzemaljci te da ćemo njihovo značenje otkriti kada budemo dovoljno evolucijski napredni. Smatra se da je sada to vrijeme. Prema toj teoriji lubanje su raspršene po Zemlji, na sjecištima jakih gravitacijskih vorteksa.

Prema legendi Maja, bogovi s neba su dali kristalnu lubanju čovjeku. Ta lubanja je sadržavala tajne bogova. Kroz molitvu i rituale Maje su uspjeli izvući znanje iz lubanje te su tako naučili kako izraditi preostalih 12 kristalnih lubanja.

Kristalne lubanje su sasvim sigurno vrlo zanimljiva tema svakome tko imalo voli pustolovinu, zagonetke i legende. Mašta proradi čim zamislimo sliku 13 lubanja ujedinjenih. Je li zbilja moguće da se neka čudna energija oslobodi i proširi Zemljom? Ili se apsolutno ništa ne bi dogodilo… Jesu li lubanje zbilja napravljene vrlo davno i tko ih je napravio?

Mitchell-Hedgesova lubanja

Najneobičniji kristal svijeta pripada ženi koja ga drži na komadu pliša na komodi u svojoj kući. To je lubanja teška 5,17 kg, isklesana od čistog kristala kvarca, a njezina vlasnica misli da potječe iz jedne nestale civilizacije. Oči lubanje napravljene su u obliku prizme, a tvrdi se da se u njima može vidjeti budućnost. Nazvana je zlokobnim imenom “Lubanja smrti”.

1924. britanski pustolov i istraživač Mike Mitchell-Hedges je raščiščavao vrh jednog od hramova u gradu Maja Lubaantum-u (Grad Palih Kamenja) u Belizeu (Honduras). Grad je već otkrio nekoliko godina prije, dok je tragao za izgubljenom civilizacijom Atlantide za koju je vjerovao da se nalazila na tom području.

Na svoj sedamnaesti rođendan, njegova usvojena kćer Anna, koja mu je pravila društvo na ekspediciji, je ispod jednog žrtvenika opazila nekakav predmet. Anna je primijetila kako nešto svjetluca… Ispod prašine je izvukla lijepo izrađenu kristalnu lubanju, čija je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije, pronašla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.

Lubanja je napravljena od jednog, neobično velikog bloka prozirnog kvarcnog kristala. Visoka je 13 cm, duga 18 cm, a široka 13 cm. Teška je oko 5,17 kg. Po veličini odgovara manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno izrađenim detaljima. Nema kružnog izbočenja, što znači da je riječ o imitaciji ženske lubanje. Prema pričanju Anne Mitchell-Hedges, njezin je otac lubanju dao Indijancima koji su živjeli u okolini. “Oni su joj se molili” – rekla je. Ispričali su ocu da je lubanja njihovo božanstvo, koje može izliječiti, ali i izazvati smrt. Kad je pokraj 1927. godine ekspedicija Mitchell-Hedgesa napustila drevni grad, Indijanci su na rastanku njenom ocu darovali lubanju, jer je bio dobar prema njima, donosio im lijekove i odjeću.

Međutim, gotovo otkako je pronađena, kristalna je lubanja bila povod rasprava. Ne samo da joj je porijeklo nepoznato, nego nikad nisu do kraja bile razjašnjene ni okolnosti u kojima je nađena.

Pretpostavlja se da Mitchell-Hedgesova lubanja posjeduje nadnaravne moći. Zrači posebnom energijom. Neki ljudi kažu da su vidjeli razne slike unutar lubanje, a jedna od njih je slika NLO-a.

Vlasnici nekih lubanja kažu da su imali halucinacije, različite snove u kojima su vidjeli drevne civilizacije, da su im lubanje ispunjavale želje ili su mogli vidjeti budućnost.

Kako? Tko? Zašto?

Dospjela je do nas iz davnih vremena, oko nje se već dugo stvaraju legende, današnja tehnologija ne može nikako napraviti nešto slično, a nezamislivo je da je u ona vremena mogla biti napravljena primitivnim oruđem koje su ljudi tada koristili. Tvrdi se da je to najtajanstveniji predmet na svijetu. Čudo izrađeno od kvarcnog kristala, izbrušeno tako savršeno da potpuno liči na ljudsku lubanju u prirodnoj veličini. Vrijednost  kristalne lubanje je neprocijenjiva. Tko je onda napravio ovakvo nešto i zašto, kome je služila?!

Kruže glasine da ona ima neobične moći, ljudi koji su joj se našli u blizini primjećivali su kod sebe čudne promjene. Kakvu tajanstvenu silu posjeduje kristalna lubanja? Može li iscjeljivati ili transformirati čovjekovu psihu?

Pošto se starost kvarcnog kristala ne može odrediti datiranjem pomoću radioaktivnog izotopa ugljika 14, znanstvenici ne mogu odrediti točnu starost kristalne lubanje. Pretpostavlja se da je njena starost 12.000 godina, mada mnogi tu granicu pomjeraju do fantastičnih nekoliko milijuna godina. Točan odgovor bi se mogao dobiti samo razbijanjem lubanje da bi se tako odredila starost vodenog sadržaja u njoj, ali njena neprocjenjiva vrijednost to ne dozvoljava. Mada i u tom slučaju dobili bi samo geološki period u kojem je nastao kristal, a ne i vrijeme kad je ona izrađena.

Pitanje je i zašto je izrađena baš od kvarcnog kristala, kad je on izuzetno tvrd materijal koji je težak za obrađivanje. Smatra se da je bilo potrebno 300 godina strpljive obrade, pri čemu su korišteni pijesak i voda da bi uglačali svaki dio stijene, a zatim brušenjem rađeni nevjerovatno precizni detalji. Pri ispitivanju lubanje otkrili su da lubanja proizvodi zvukove, mirise, te da sjaji u određenim trenucima. Stručnjaci su se složili da bi za izradu takve lubanje bilo potrebno minimalno 70 godina svakodnevnog rada i to uz pomoć tri generacije majstora te da uz tehnologiju dostupnu tada ljudi nisu bili u stanju napraviti takvu lubanju.

Tvrdi se da kristalna lubanja ima čudesna iscjeliteljska svojstva i da sadrži telepatske informacije o porijeklu ljudskog roda. Smatra se da je načinjena ili korištena u mitološkoj Atlantidi.

Na osnovu toga što je kristalna lubanja pronađena u Srednjoj Americi, a i zato što je motiv mrtvačke glave zauzimao važno mjesto u kultovima Maja i Asteka, neki su pretpostavili da je ovo mogao biti kultni predmet koji je korišten u vjerskim obredima ovih naroda.

I ostale pronađene kristalne lubanje potiču iz različitih arheoloških nalazišta na području nekadašnje kulture Maja, a većinu njih širom svijeta čuvaju potomci autohtonog stanovništva. Do sada su poznata četiri tipa antičkih kristalnih lubanja:

• od čistog kvarca – potpuno providne

• ametista – purpurne boje

• ružičastog kvarca

• dimljenog kvarca – sive

Grad Maja u kojem je kristalna lubanja pronađena, Lubaantun, je jedan od posljednjih velikih centara Maja, sagrađen u osmom ili devetom stoljeću naše ere. Čitav taj predio zarastao je u gustu vegetaciju. Izgleda da je on bio trgovačko središte za kakovac. Najspektakularniji dio grada je sam amfiteatar, jedan od najvećih koji su otkriveni u nestalom svijetu Maja. Izgleda da ostaci Lubaantuna obuhvaćaju period od samo jednog i pol stoljeća prije nego što je grad neobjašnjivo napušten, negdje u devetom stoljeću naše ere.

U Guatemali su pronađena sela Maja u kojima je ovaj narod prebivao još u sedmom stoljeću prije naše ere. Ali njihova civilizacija dostigla je vrhunac između 300.-900. godine poslije Krista. Onda se, iz još neutvrđenih razloga, ova jedinstvena civilizacija raspala, a narod zagonetno isčezao ili se odselio.

Neobična istraživanja na lubanji

Kristalna lubanja je bila podvrgavana mnogim znanstvenim istraživanjima. Počelo je 1964. kada je Anna Mitchell-Hedges odnijela lubanju u New York kod bračnog para Dorland. Oni su je 6 godina proučavali u svom stanu. Jedne večeri kad su zaključili da je kasno da bi je vratili u sef, Dorland je sjeo kraj kamina, a pored njega na malom stolu bila je lubanja. Odjednom je primjetio da oči lubanje vjerno reflektiraju vatru. Ovo izuzetno opažanje dovelo je do otkrića tajanstvenog i jedinstvenog optičkog sistema koji je ugrađen u lubanju. Kako, to nitko ne zna!

Dorland je pod mikroskopom otkrio nevjerovatno sofisticiranu optiku. U gornjem dijelu usne šupljine lubanje pronašao je široko providno tijelo koje je bilo slično prizmi koja prelama svjetlost pod kutem od 45 stupnjeva. Ovakva prizmatična površina usmjeravala je svjetlost ispod lubanje u njene očne duplje. Izbrušena je još jedna tanka površina koja je mogla poslužiti kao uveličavajuće staklo.

Kroz više od 15 cm prirodnog kristala u jednom komadu proteže se kanal bez prepreka i inkluzija. Tiskani tekst koji bi gledali kroz njega bio bi i čitljiv i uvećan. Iza onoga što djeluje kao namjerno izbrušena prizma, uočava se jedna konkavno-konveksna površina koja služi za skupljanje snopa svjetlosti, koji se potom baca na prizmu i odande u očne duplje. Zadnji dio lubanje je majstorski izrađen kao leća modernog fotoaparata i koja skuplja svetlost odasvud i reflektira je u očne duplje.

Na lubanji su naznačeni i zigomatični lukovi. Oni su urezani u reljef pored jagodičnih kostiju, kao na pravoj ljudskoj lubanji. To se ne može vidjeti ni na jednoj statui u svijetu. Vilična kost je odvojena i može se skidati. Savršeno je uglavljena u dva uglačana ležišta i lako se pokreće gore-dolje!

Jednom prilikom Frank Dorland je opazio aureol oko Lubanje, sličan prstenu oko Mjeseca. Prsten se protezao oko četrdeset pet centimetara i nestao je tek poslije šest minuta.

„Ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala postojati!“

1970. godine kristalna lubanja odnijeta je u Hewlett-Packard laboratorije u Santa Clari u Kaliforniji, na detaljna ispitivanja. To je jedan od vodećih  laboratorija u svijetu za ovakvu vrstu istraživanja. Laboratoriji su sproveli dva opsežna istraživanja. Poslije toga jedan od zaposlenih je izjavio: ”Nema načina da se utvrdi starost lubanje. Vjerovatno su mnoge ideje o misterijama i zlu koje kruže o lubanji, potekle od njenih očiju. Pomjeranjem svjetlosnog izvora ili lakom promjenom kuta promatranja dobija se beskrajni niz slika i obrazaca usljed prelamanja svjetlosti. To može djelovati vrlo hipnotički.“

I u samoj laboratoriji lubanja je izazivala uzbuđenje i nemir. Ni profesionalci koji su tamo radili i koji su poznavali do najmanje sitnice kristale i njegove osobine, nisu ostajali imuni na lubanju. Na kraju su se eksperti iz laboratorija složili da, pod pretpostavkom da kad bi dobili komad kristala iste veličine, ni vrhunski proizvođači kristalnih komponenti sa najsuvremenijom današnjom tehnologijom ne bi mogli izraditi lubanju sličnu ovoj. Ili što je izjavio jedan od kristalografičara iz laboratorije Hewlett Packard-a : „…ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala postojati!“

Izjave drugih istraživača

Marianne Zezelic tvrdi da lubanja “…stimulira i pojačava psihičke sposobnosti. Kristal služi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajući se na kristalnu lubanju, oči uspostavljaju harmoničnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom području mozga poznatom kao cerebelum.” Na taj način cerebelum postaje rezervoar magnetizma koji utječe na kvalitet magnetnog protoka kroz naše oči. Uspostavlja se nesmetani protok magnetizma između kristalne lubanje i promatrača. Količina energije koja ulazi u mozak se povećava; nadražuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze točno iznad očiju. I slijedeća stvar koja se događa su psihički i parapsihološki fenomeni.

Ostajući na istom tragu, Tom Bearden, američki ekspert u polju psihotroničkih studija, vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, može postati instrument liječenja. Frekvencija kristalne lubanje se može prilagođavati frekvenciji uma i tijela pacijenta… čime se pojačava blagotvorna energija… čiji se utjecaj može prvo uočiti na auri pacijenta.

U ovom slučaju kristalna lubanja ima svrhu pojačala i prijenosnika psihičke energije i zemaljskih energetskih sila.

Kada se zbroje do sada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja, ne čudi da eksperti kao Frank Dorland tvrde da je “…bukvalno nemoguće da se danas, sa našom razinom tehnologije, duplicira nešto kao kristalna lubanja.”

Nevjerovatni efekti Lubanje na ljudsko ponašanje

Kristali na neki tajanstven način mogu utjecati na ljudsku svijet. I bračni par Dorland koji je ispitivao lubanju nije izbjegao mentalnim efektima lubanje. Sve godine dok su ispitivali lubanju nisu pušili niti pili alkohol i kavu, a postali su i vegetarijanci. Na neki čudan način kristalna lubanja utjecala je na njihovu svijest.

I drugi ljudi koji su se prvi put susreli s lubanjom, reagirali su na susret sa njom. Neke je hvatala sanjivost, a neki su imali problema s disanjem ili lupanjem srca. Kod nekih ljudi kao da je stimulirala osjetilo mirisa i stvorila utisak da emitira aromu mošusa, koja je bila neopisiva. U prisustvu lubanje neki ljudi su čuli laki žamor glasova ili zvonjavu zvončića.

Svjetski centar za istraživanje zagonetnih pojava je četiri godine obavljao brojne eksperimente s kristalnim lubanjama. Elektronska oprema koja je korištena u ovim ogledima mogla je mjeriti energetski uticaj kristalnih lubanja na ljude. Rezultati tih istraživanja ukazuju na sljedeće:

•  Kod kristalnih lubanja na djelu je neka nepoznata inteligencija ili neki program koji je u njih ugrađen, a koji je na osobe koje su se podvrgle ispitivanju utjecao stvarajući specifična energetska polja. Djelovanje tih polja na testirane osobe bilo je pozitivno, a instrumenti su zabilježili povećanje harmonije i ravnoteže u njihovim biomagnetnim poljima.

• Kod osoba koje su meditirale u blizini kristalne lubanje zabilježeni su sljedeći fenomeni: neki su dospijevali u stanje alternativne svijesti, drugi su imali raznovrsne vizije, neki su osjetili oslobađanje dubokih emocija ili karme pohranjenih u njihovim čakrama ili fizičkom tijelu, a manji broj testiranih je osjetio veliku radost ili bio blažen i ushićen.

• Kod nekih ljudi kontakt sa kristalnim lubanjama izazivao je kasnije specifične snove ili bi danima osjećali djelovanje energije lubanja. Kod pojedinih učesnika testova dolazilo je i do spontanog otvaranja njihovih unutrašnjih, duhovnih sposobnosti – prije svega trećeg oka ili sposobnosti da se čuju duhovi.

•  Mnoge osobe koje su sudjelovale u ovim testovima izvjestile su kasnije Centar o korijenitim promjenama koje su im se poslije kontakta s kristalnim lubanjama dogodile. Prethodne neprijatne i nepoželjne situacije bile su brzo eliminirane ili bi se iznenada pojavila mogućnost za rješenje tih situacija, što im je donosilo mir i radost.

Kristalno računalo

Phills Goeld, koautorica knjige ‘Poruka Kristalne Lubanje’  je napisala: „Vjerujem da se Lubanja može upotrijebiti  kao duhovni fokus da se izvuku mudrost i znanje iz kolektivnog nesvjesnog. Kristalnu Lubanju uspoređuju s kristalnim sveznajućim računalom koje samo čeka da otkrijemo pravi pristupni kod“.

Jedna stara centralno-američka legenda, u koju su vjerovali i Maje i Asteci, kaže da je svijet bio uništen četiri puta, da mi živimo pod petim Suncem i da će naš svijet biti uništen potresima Zemlje kada će nestati svaki život.

Zapisničari ovog drevnog naroda, za koji se vjeruje da su odlično znali astronomiju, ostavili su mnoge tekstove s proročanstvima, posebno onim vezanim za pomračenja Sunca. Jedna od legendi koja se sačuvala do danas govori da još od vremena kada su ljudi naselili dvanaest planeta postoji trinaest kristalnih lubanja.

Sve kristalne lubanje bile su povjerene ljudima koji su naseljavali Zemlju, a koji su se nazivali Atlanti. Atlanti su potom ove kristalne lubanje ostavili Majama.

Ako bi ljudima pošlo za rukom da sve ove lubanje skupe na jednom mjestu, one bi nam mogle pružiti podatke o našem porijeklu i reći kako da izbjegnemo nadolazeću katastrofu.

Naši preci su, prema predanju, znali navesti kristalne lubanje da govore, pri čemu bi im se čak pokretala vilica.

Četrdesetih godina, lubanja je imala mračnu reputaciju. Za nju su vjerovali da je ‘Lubanja Strašnog Suda’ i da će svakoga tko je gleda stići nesreća ili će prijevremeno umrijeti.

Kasnije, a naročito u novije vrijeme, zauzet je pozitivniji stav prema njoj. Sada se vjeruje da ima iscjeliteljsku moć, a da je osim toga i skladište informacija.

Dolazak do ovih podataka i njihovo pronalaženje biti će moguće tek kada naučimo koristiti znanje iz ovog drevnog kristalnog računala, piše Atma.