Studenti su tvrdili su da bez interneta, čak i samo za vikend, ne bi mogli završiti zadatke za fakultet, a dogodile bi se i druge popratne 'katastrofe'

Novinarka BBC-ja Rachel Nuwer zapitala što bi se dogodilo kada bi nestalo jedne sveprisutne stvari koje ljudi ni ne primjećuju, a naizgled bez nje ne mogu. Interneta.

U nastavku donosimo dijelove njezinog članka za BBC Future.

"Za velik je broj ljudi nezamislivo biti bez interneta makar i na nekoliko sati. Ali kada bi i prestao raditi, ne bi se nužno dogodilo ono što biste mogli očekivati.

Profesor Jeff Hancock svojim studentima na sveučilištu Stanford rado zadaje zadatke za vikend pomoću kojih mogu u praksi iskusiti teorije o kojima se raspravljalo na nastavi. Prije 2008. godine, katkad bi izazvao studente da se odreknu interneta na 48 sati i zatim raspravljaju kako je to utjecalo na njih. Ali kada se Hancock vratio na posao 2009. godine, nakon slobodne studijske godine, stvari su se promijenile.

"Kada sam im pokušao predložiti zadatak, nastala je pobuna", kaže Hancock, koji proučava psihološke i društvene procese u online komunikaciji. 

"Studenti su odrješito rekli da je zadatak nemoguć i nepošten".

Tvrdili su da bez interneta, čak i samo za vikend, ne bi mogli završiti zadatke za druge kolegije, upropastio bi im se društveni život, a prijatelji i obitelj brinuli bi se nije li im se nešto strašno dogodilo. Hancock je morao popustiti i otkazati zadatak - i nikada ga više nije predložio. "To je bilo 2009. godine, a sada kada su i mobilni telefoni sveprisutni, ne znam što bi se dogodilo kada bi ih zamolio da se odreknu makar njih", kaže. "Vjerojatno bi me prijavili predsjedniku sveučilišta".

Ali u vezi s našim životnim stilom koji je potpuno umrežen, vrlo je bitno pitanje: što bi se dogodilo kada bi internet prestao raditi na jedan dan? Ispalo je da učinak možda ne bi bio onakav kakav biste očekivali.

Skoro polovica čovječanstva ima pristup internetu

1995. godine manje od 1% svjetske populacije služilo se internetom . Internet je bio rijetkost kojom su se koristili većinom ljudi na Zapadu. Danas, 20 godina kasnije, više od 3,5 milijardi ljudi ima internetsku vezu - gotovo polovica stanovništva na planetu - i taj broj raste brzinom od oko 10 ljudi u sekundi.

Prema istraživanjima Pew Research Centrea, petina Amerikanaca tvrdi da se služi internetom "gotovo stalno” i 73 % kaže da ga koriste barem jednom na dan. Podaci u Ujedinjenome Kraljevstvu su slični: anketa iz 2016. godine pokazala je da je gotovo 90 % odraslih ljudi reklo da su se služili internetom u protekla tri mjeseca. Za brojne je ljude gotovo nemoguće zamisliti život bez interneta.

"Jedan je od najvećih problema u vezi s današnjim internetom što ga ljudi shvaćaju kao nešto posve uobičajeno", govori profesor William Dutton s državnoga sveučilišta Michigan, autor knjige "Society and the Internet" ("Društvo i internet").  "Čak i ne misle na to da mu ne bi mogli imati pristup, to za njih uopće nije realan scenarij", dodaje. 

Što ako internet nestane? 

Ali internet nije neranjiv. U teoriji ga se može ugasiti na duže vrijeme na globalnoj ili nacionalnoj razini. Na primjer, hakerskim napadima. Zlonamjerni hakeri mogli bi zaustaviti internet tako da puste u optjecaj softver koji agresivno cilja ranjivosti u ruterima - uređajima koji prosljeđuju internetski promet. Gašenje servera s nazivima domena - internetskih imenika - također bi prouzrokovalo velika ometanja. Na primjer, ne bi se mogle učitati web stranice. 

Presijecanje dubokomorskih kablova koji provode velik udio internetskoga prometa između kontinenata također bi dovelo do značajnih ometanja jer bi odvojilo jedan dio svijeta od drugoga. Ti kablovi možda nisu lake mete za napadače, ali katkad se mogu nehotice oštetiti. 

2008. godine ljude sa Bliskog istoka, iz Indije i jugoistočne Azije pogodili su kvarovi interneta u tri zasebne prilike kada su podmorski kablovi prerezani ili kad se na njima nešto mijenjalo.
Neke vlade imaju i "prekidače za gašenje" koji mogu učinkovito ugasiti internet u njihovoj zemlji. Egipat je to učinio tijekom Arapskoga proljeća 2011. godine, kako bi prosvjednicima otežali usklađivanje aktivnosti. I Turska i Iran ugasili su internet tijekom prosvjeda. Priča se da i Kina ima prekidač. I američki su senatori predložili da se prekidač napravi u Sjedinjenim Američkim Država kao obrana od hakerskih napada.

No, napraviti prekidač nije lako. Što je veća i razvijenija zemlja, teže je potpuno ugasiti internet -  postoji jednostavno previše veza među mrežama, unutar i izvan nacionalnih granica.
No najteži napadi mogli bi doći iz svemira. Velika solarna oluja usmjerena prema nama ugasila bi satelite, energetske mreže i računalne sustave. 

"Ono što bombe i terorizam ne mogu napraviti može se u trenu dogoditi u tom scenariju sa solarnom olujom", kaže David Eagleman, neuroznanstvenik na sveučilištu Stanford i autor knjige "Why the Net Matters" ("Zašto je internet bitan"). 

"S vremenom dolaze i nove geomagnetske oluje", dodaje.

Ali većina prekida rada interneta ne bi dugo trajala. 

"Postoji vojska ljudi spremna popraviti kvar", kaže Scott Borg iz neprofitne američke organizacije za istraživanje posljedica hakerskih napada naziva Cyber Consequences Unit. 
 

"Pružatelji internetskih usluga i poduzeća koja izrađuju opremu za usmjeravanje internetske veze imaju plan i osoblje spremno za popravak u slučaju da se počinju napadati neotkrivene slabe točke", ističe.

 No toliko smo se navikli na internetsku vezu koja je uvijek uključena da bi i kratkotrajna ometanja imala učinak na nas. 

Evo kako bi to izgledalo.

Slijedi li bez interneta smak svijeta?

Za početak, utjecaj na ekonomiju ne bi bio prejak. 
2008. godine američki Ured za domovinsku sigurnost zamolio je Borga da istraži što bi se dogodilo kada bi se ugasio cijeli internet. Borg je sa suradnicima analizirao ekonomske posljedice prekida rada računala i interneta u SAD-u od 2000. godine do danas. Promatrajući kvartalna financijska izvješća 20 poduzeća koja su tvrdila da su najviše pogođena, kao i općenitiju ekonomsku statistiku, otkrili su da je financijski utjecaj prekida rada iznenađujuće beznačajan. To vrijedi za prekide rada interneta koji su trajali kraće od četiri dana, a samo su njih i proučavali.

"U nekim se slučajevima tvrdilo da su nastali vrlo veliki gubici - u stotinama milijuna te čak i milijardama dolara", kaže Borg. "Ali dok su neke industrije poput hotela, zrakoplovnih poduzeća i posredničkih poduzeća pretrpjele nešto štete, čak ni one nisu pretrpjele značajnije gubitke".

Ispalo je da bi zbog gubitka pristupa internetu na nekoliko dana ljudi samo zaostali s poslom. "Ljudi su radili sve isto kao i kad je internet radio, samo su to radili dva ili tri dana kasnije", kaže Borg. 

U nekim bi slučajevima gašenje interneta moglo čak i povećati radnu učinkovitost. U drugome su istraživanju Borg i suradnici analizirali što se dogodi kada poduzeće doživi prekid rada interneta na četiri sata ili više. Umjesto da vrte palcima, zaposlenici su napravili stvari koje bi inače odgađali, na primjer, rješavali bi papirologiju.

To je rezultiralo boljim poslovanjem. "U šali smo predložili da kad bi svako poduzeće ugasilo računala svaki mjesec na nekoliko sati i natjeralo ljude da obavljaju zadatke koje su odgodili, radna učinkovitost općenito bi porasla", kaže Borg. "Ne vidim razloga zašto se to ne bi moglo primijeniti na cijelu ekonomiju."

Prekid rada interneta ne bi kratkoročno previše utjecao ni na putovanja - dokle god ne traje duže od otprilike jednoga dana. Zrakoplovi mogu letjeti bez interneta, a vlakovi i autobusi i dalje bi nastavili voziti.  No dulji prekidi rada već bi utjecali na logistiku. Poduzećima ne bi bilo lako poslovati bez interneta. "Predložio sam da ljudi i poduzeća trebaju imati spreman plan u slučaju gubitka interneta, ali nisam još primijetio da su to počeli raditi", kaže Eagleman.

Utjecaj na ljude

Veliki prekid u komunikaciji vjerojatno bi različito pogodio male poduzetnike i proizvodne radnike. 1998. godine oko 90 % dojavljivača (radijskih pozivnih prijamnika) u SAD-u prestalo je raditi zbog kvara na satelitu. Odmah nakon kvara Dutton je anketirao 250 korisnika dojavljivača u Los Angelesu i otkrio jasne socioekonomske razlike u reakcijama ljudi na kvar. Pripadnike gornje srednje klase s menadžerskim i sličnim poslovima taj događaj nije posebno pogodio. "Njima se činilo kao da je snježni dan", kaže Dutton. "To im je bilo olakšanje".

Ali brojni su se slobodnjaci iz radničke klase poput vodoinstalatera i stolara oslanjali samo na dojavljivače za pronalazak poslova pa su se na nekoliko dana našli bez posla. Samohrane majke koje su ostavljale djecu u vrtiću također su bile vrlo zabrinute jer ih se nije moglo nazvati ako bi se nešto dogodilo. "Stoga morate shvatiti da će se vaša reakcija na misao o gubitku interneta vjerojatno temeljiti na vašem socioekonomskome statusu", kaže Dutton.

No psihološke posljedice, poput osjećaja izolacije i tjeskobe, pogađaju jednako sve ljude. "Većina je interneta napravljena s jednom svrhom: kako bismo mogli međusobno komunicirati", kaže Hancock. 

Navikli smo se povezivati sa svima, svagdje i uvijek.  "Nemogućnost da to radimo bila bi vrlo neugodna". To je osjećaj koji prepoznaje i Borg. 

"Znam da kada shvatim da sam zaboravio smartphone, osjećam se golo", kaže. "Odjednom počnem razmišljati, ‘Znam li kamo idem? Što ako mi se pokvari auto, bih li tada mogao nekoga nagovoriti da mi posudi mobitel kako bih pozvao pomoć?’"

Povijest ide u prilog tome. 1975. godine požar u poduzeću New York Telephone Company prekinuo je rad telefona na području 300 četvrti na Manhattanu na 23 dana. U istraživanju provedenom na 190 ljudi odmah nakon što su telefonske linije popravljene, istraživači su otkrili da su četiri petine ispitanika izjavili da im nedostaje telefon, a posebno mogućnost da ih poveže s prijateljima i obitelji. Više od dvije trećine izjavilo je da su se zbog nedostatka usluge osjećali "izolirano" i "nelagodno", a gotovo tri četvrtine izjavili su da osjećaju da imaju više kontrole kada im je telefonska linija ponovno uspostavljena.

"Postoji uvjerenje da bi ljudi možda postali društveniji i u većem kontaktu s prijateljima i obitelji kada se ne bi koristili internetom, ali mislim da to nije točno",  kaže Dutton. "Većina je ljudi koja se služi internetom zapravo društvenija od onih koji ga ne koriste."

Stine Lomborg sa sveučilišta u Kopenhagenu slaže se s time. "Nije točno da bismo vjerojatnije razgovarali sa strancima na autobusnoj stanici ako ne bismo imali smartphone", kaže ona Gubitak internetske veze možda bi uzrokovao veću društvenost u određenim situacijama, na primjer, suradnike na poslu natjerao bi da razgovaraju umjesto da šalju e-mailove, ali ukupno iskustvo vjerojatno bi bilo neugodno. "Svijet se ne bi raspao ako ne bismo imali pristup internetu na jedan dan", kaže ona. "Ali za većinu ljudi mislim da bi i taj jedan dan bio zastrašujuć". 

No taj osjećaj bio bi prolazan. Gubitak interneta možda bi natjerao ljude da uvide njegovu važnost njihovom životu, ali ubrzo bismo ga opet uzimali kao nešto uobičajeno. 

"Volio bih reći da bi prekid rada interneta uzrokovao pomak u našem načinu razmišljanja, ali ne mislim da bi se to dogodilo", zaključuje Hancock.

No, njegovi studenti svejedno ne žele ni pokušati skinuti se s interneta".