Štedljive žarulje sadržavaju otrovnu živu

Skoro svaka vijest o globalnom zagrijavanju preporučuje da potrošači prestanu koristiti žarulje s užarenom niti i prijeđu na učinkovitije štedljive žarulje. Ali jesu li štedljive žarulje zaista dobre za okoliš, pita FOX News?

Žarulje s užarenom niti pomoću struje zagrijavaju nit do užarenog bijelog stanja, proizvodeći svjetlo. Devedeset posto energije upotrebljene u tom procesu izgubi se kao vrućina, prema General Electricsu.

Štedljive žarulje upotrebljavaju struju da pokrenu plin unutar staklene cijevi. Plin proizvodi ultraljubičasto svjetlo koje ljudsko oko ne može vidjeti. To UV svjetlo tada reagira sa živom i stvara se vidljivo svjetlo.

Zato što štedljive žarulje ne koriste vručinu kao svjetlosni mehanizam, manje energije se koristi da se stvori ista količina svjetlosti.

U veljači, Australija je obznanila zabranu korištenja žarulja s užarenom niti, koja stupa na snagu 2010. Njihov ministar okoliša izjavio je da će taj potez smanjiti stakleničke plinove za 800.000 tona do 2012. godine.

Ali što ako potrošač koji ima mjesečni račun od 100 dolara reducira račun na 50 dolara instalirajući štedljivu žarulju, ali onda novu žarulju drži dulje upaljenu?

'Ponekad kad srežete trošak stvari, ljudi ih koriste više i češće', rekao je James S. Shortle, profesor na Ekonomiji okoliša na Penn State Sveučilištu.

Koristeći štedljive žarulje možda nećete uštedjeti mnogo novaca kako to reklamiraju proizvođači, ali barem ih nećete morati često mijenjati.

Štedljive žarulje također i ne rade najbolje u hladnim uvjetima i tako limitiraju svoju koristivost za vanjsko osvjetljavanje u hladnim područjima.

Taj problem bi mogao zabranu korištenja žarulja s užarenim nitima u hladnim područjima učiniti nepraktičnim.

Još veći problem štedljivih žarulja je to što sadržavaju živu. Zajedno s fosforom živa pomaže u prijenosu nevidljive UV svjetlosti u vidljiv dio spektra.

Štedljiva žarulja od 25 wata ili manje, ekvivalentna je žarulji s užarenom niti od 100 wata, a sadrži oko od 5 miligrama žive. Zbog toga se preporučuje recekliranje štedljivih žarulja, jer njihovo razbijanje ili spaljivanje oslobađa živu u zrak. Otrovni metal može tada doći u zemlju, vodu, ribu i ljude.

S štedljivom žaruljom treba postupati oprezno ili bi vam se moglo dogoditi nešto slično kao Brandy Bridgesu iz Prospecta u Maineu, koji je razbio štedljivu žarulju u sobi svoje kćeri i kojemu je rečeno da profesionalno čišćenje okoliša košta 2.000 dolara.