Ljubitelji fotografije itekako znaju što je to RAW format i zašto ga valja koristiti, no s pojavom novih tehnologija i izvrsnih senzora, od snimanja fotografija u tom obliku mogu profitirati i ljubitelji mobilne fotografije. Naravno, pod uvjetom da to uređaj koji koriste dopušta. Što se time dobiva u odnosu na .jpeg?

Možda najbitnije za svijet mobilne fotografije je to što se zaobilaze obično nekvalitetni algoritmi raznih proizvođača koji sliku 'peglaju' do iznemoglosti. Time se korisniku prepušta kontrola nad svime što je senzor zabilježio, a obradom na računalu se daju izvući fotografije nerijetko bolje od onoga što pružaju i kompaktni aparati, a kamoli mobiteli.

Istini za volju, neki proizvođači poput Applea su obradu slike na svojim uređajima doveli na sasvim nove razine te iz minijaturnih, ali posebno dizajniranih senzora izvlače materijal koji se malo kada može dodatno doraditi...no drugi proizvođači nisu te sreće, ili možda radije - sposobnosti. Tu posebno valja spomenuti Sony, poznat po vrhunskim senzorima za mobilne kamere. Ta kompanija je istovremeno na prilično lošem glasu kada je riječ o obradi fotografija unutar mobilnih uređaja.

S tim rečenim, valja dodati da praktički svi moderniji mobilni aparati neovisno o svojim algoritmima i korištenim senzorima daju solidne rezultate, one kojima će pri manjim razlučivostima i za web prikaz (te pokoji isprintani komad) većina potrošača biti zadovoljna. No, ne nužno i (mobilni) fotografi.

Preko piksela do detalja

Za one koji žele izvući maksimum, postojanje opcije spremanja 'sirovih' podataka sa senzora te učitavanje na računalu je ono što se traži ne samo u svijetu uobičajene digitalne fotografije, već i u svijetu pametnih telefona koji postaju suludo dobri u snimanju fotografija i video materijala. Takvih 'sirovih formata je pregršt (obično ovisno o proizvođaču uređaja), no na mobilnim uređajima se najčešće susreće s formatom .dng (Digital Negative).

 

Upravo Nokia je prvi proizvođač koji je na nekim svojim uređajima (Lumia 1020, 1520 i dr.) omogućio snimanje DNG-a, na zadovoljstvo mnogih foto-entuzijasta. Koliko god se Nokijini (ili bilo čiji drugi) algoritmi trudili 'srediti' sliku da bude što kvalitetnija, činjenica je da će s fotografijom kudikamo bolje ručno baratati istrenirano i vješto oko na računalu - ako se već želi gledati u detalje.

Nema tu posebnog snobovskog ponašanja, kako bi neki dali za naslutiti, razlike su uistinu upečatljive i debelo iznad 'pixel peeping' razine - a druga je priča to je li to uistinu nekome potrebno. Postojanje opcije je, barem u današnje doba, samo plus. To su shvatili i drugi proizvođači pa tako i oni koji zadovoljavaju tek tržišnu nišu (poput OnePlusa iz primjera u nastavku).

Nedostaci itekako postoje, no...

Jedna od stvari s kojima će se mobilni fotografi susresti s korištenjem RAW verzija slika jest činjenica da će im slike izgledati zagušeno, neatraktivno, mutno i nerijetko s dosta šuma. Nedostajat će im 'ono nešto'. Upravo tu u igru uskače fotograf te sve parametre prilagođava po želji u svojevrsnom digitalnom laboratoriju za razvijanje.

Savjet koji valja isporučiti odmah po pogledu na sliku jest da se na digitalni šum ne gleda kao na (nužno) zlo. Šum, nakon što mu se uklone boje u nečem poput Adobe Camera RAW alata prilikom obrade 'sirove' slike, postaje 'mjesto' prepuno detalja, koji se redovito izgube kada uređaj snima u JPEG formatu.

To se najčešće vidi na portretima ljudi ili ljubimaca, gdje koža i krzno postaju bezlični i plastični. Negativna strana priče je činjenica da se za svaku fotografiju treba uložiti znatno više truda osim samog okidanja, a tu je i problematična veličina datoteka.

DNG datoteke koje snima OnePlus One korištenjem svog 13-megapikselnog CMOS Sony Exmor IMX214 senzora su veličine 16,3MB, a tko misli da je to mnogo, Lumia 1020 sprema DNG datoteke od čak 47,4MB - sa senzora od 41,3MP. Valja napomenuti i da će na mobilnim uređajima snimanje u RAW formatu u pravilu onemogućiti brzo okidanje više fotografija odjednom, a brzini ne pomaže i činjenica da će uređaj obično spremiti i uobičajeni JPEG.