Aktualna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen još uvijek je jasna favoritkinja za drugi mandat na vrhu izvršne vlasti EU-a, ali daleko je od sigurne pobjednice, piše Politico u četvrtak.
To znači da se u Bruxellesu igra uzbudljiva nova igra
uglavnom među političarima, diplomatima i dužnosnicima o tome tko
bi mogao dobiti njezin sadašnji posao.
Ovo su najspominjanija imena.
Mario Draghi
Zašto? Ime bivšeg talijanskog premijera i bivšeg predsjednika
Europske središnje banke često se spominje kad treba popuniti
važne međunarodne funkcije. Doduše, dosad ga se uglavnom
povezivalo s čelnim mjestom Europskog vijeća (kada Charles Michel
ode).
Draghi se već vratio u središte europske politike i radi na
službenom planu EU-a koji bi blok trebao učiniti
kompetitivnijim. Povrh toga, blizak je s francuskim
predsjednikom Emmanuelom Macronom.
Zašto ne? Talijan nema jasno političko opredjeljenje i teško je
shvatiti zašto bi EPP moćno mjesto predsjednika Komisije
prepustio nekome upitne političke lojalnosti.
Roberta Metsola
Zašto? Kao što je gore navedeno, malo je vjerojatno da će EPP
odustati od vođenja Komisije u sljedećem mandatu. Međutim,
ako von der Leyen ne dobije potporu koja joj je potrebna, druga
vodeća kandidatkinja EPP-a mogla bi isplivati na površinu.
Kao predsjednica Europskog parlamenta Metsola je uspjela ostati
iznad političkih sukoba, taktika koja joj je ranije pomogla da
osigura sadašnju funkciju. Istodobno je pokazala vodstvo u
vanjskoj politici i bila je prva čelnica EU-a koja je posjetila
Kijev nakon ruske invazije u veljači 2022.
Zašto ne? Malta je najmanja država u EU, i po veličini i po broju
stanovnika. Uz to, Metsola ima iskustva u upravljanju, čak ni u
svojoj domovini. Njezin konzervativan stav o pobačaju nije
joj bio plus na početku njezina predsjedanja zakonodavnim
tijelom EU-a.
Christine Lagarde
Zašto? Zato što je Francuskinja.
Macronovo oklijevanje da podrži von der Leyen na čelnu
dužnost namaće očito pitanje: Nakon pet godina njemačke
vladavine, želi li Macron da Francuzi vode Komisiju. Kao bivša
ministrica financija i sadašnja predsjednica Europske središnje
banke, Lagarde ima iskustva na izvršnim položajima, a i
dodatnu prednost time što je žena.
Zašto ne? Zato što je Francuskinja. A navodno i nije popularna
među svojim osobljem. Nema naznaka da bi Lagarde bila
spremna napustiti ECB prije isteka svog osmogodišnjeg mandata.
Otkako je napustila MMF, njezino ime spominjalo tijekom
gotovo svake rekonstrukcije francuske vlade kao moguće
ministrice.
Klaus Iohannis
Zašto? Rumunjski predsjednik miljenik je europskih čelnika,
osobito među konzervativcima. I Macron i njemački kancelar Olaf
Scholz obasuli su ga pohvalama jer je svoju zemlju zadržao u
prozapadnom i proeuropskom taboru nakon ruske invazije na
Ukrajinu – što se ne može reći za Mađarsku, Slovačku ili
Bugarsku.
Suprotno od Poljske, Rumunjska je također striktno poštovala
pravila jedinstvenog tržišta EU-a i nije jednostrano nametnula
ograničenja na ukrajinsko žito – ojačavši Iohannisov ugled kao
proeuropskog timskog igrača.
Mnogi tvrde da je vrijeme da istočni Europljanin vodi EU. Ako je
tako, Iohannis, koji govori njemački, ima odličnu startnu
poziciju jer potječe iz iste političke obitelji EPP-a kao i
von der Leyen. Odluka EPP-a da svoj izborni kongres održi u
Bukureštu također svjedoči o njegovom položaju u toj
grupaciji.
Budući da njegov drugi mandat završava u prosincu, Iohannis je u
potrazi za vrhunskim međunarodnim poslom. Prošlog mjeseca pristao
je kandidirati se za sljedećeg čelnika NATO-a – ali to će biti
teška bitka, s obzirom na široku potporu nizozemskom premijeru
Marku Rutteu.
Zašto ne? Iohannisov pokušaj da u zadnji čas Rutteu ukrade vodeću
ulogu u NATO-u naljutio je neke zapadnoeuropske zemlje.
Andrej Plenković
Zašto? Hrvatski premijer Andrej Plenković također dolazi iz EPP-a
i njegovo bi imenovanje odgovorilo na sve veće pozive da istočna
Europa da preuzme vodeću dužnost.
Izbor Hrvata za predsjednika Komisije također bi poslao pozitivan
signal kandidatima za članstvo u EU (Hrvatska je
najmlađa članica). Plenkovićeva iznenađujuća najava da će
predvoditi kandidatsku listu za na europskim
izborima vladajuće stranke HDZ-a potaknulo je
sumnje da želi napustiti domaću politiku. Njegovo bogato
premijersko iskustvo jamačno mu je osiguralo autoritet
i priliku da se umreži s kolegama europskim čelnicima.
Zašto ne? Plenković je odbacio glasine da bi mogao zamijeniti von
der Leyen, što bi se dakako moglo smatrati dobrim pokazateljem da
je zainteresiran za posao.