U ponedjeljak je stupila na snagu Istanbulska konvencija oko koje su se, u vrijeme upućivanja njezina prijedloga u zakonodavnu proceduru, u političkoj javnosti lomila koplja, pri čemu je jedna strana tvrdila da se time štite žene od nasilja, a druga da se zapravo uvodi rodna ideologija.
Vlada je 22. ožujka jednoglasno prihvatila prijedlog zakona o
potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi
protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, dok ga je
Hrvatski sabor potvrdio 13. travanja, pri čemu se 30 zastupnika
izjasnilo protiv ratifikacije, među njima i 14 HDZ-ovih, a
dvojica su bili u sabornici, ali nisu glasovali.
Plenković: Ratifikacije Istanbulske konvencije rezultat
političke volje Vlade
Premijer Andrej Plenković je za upućivanje ratifikacije
Istanbulske konvencije u proceduru rekao da nije plod pritiska
oporbe i udruga civilnog društva, niti plod inicijative HDZ-ovih
koalicijskih partnera, već rezultat političke volje njegove Vlade
da ratificira dokument temeljem HDZ-ova izbornog programa,
programa Vlade i zakonodavnog plana aktivnosti, bez skrivenih
namjera.
Bit konvencije je, po njegovim riječima, spriječiti nasilje nad
ženama i u obitelji jer je, po podacima MUP-a, u Hrvatskoj između
2013. i 2017. godine ukupno počinjeno 195 ubojstava, od čega je
ubijena 91 žena, velikom većinom od bliskih osoba i intimnih
partnera.
“To je bit i to je problem i to je fenomen s kojim se moramo
baviti kao Vlada i političke stranke. Zbog toga Konvencija treba
biti ratificirana u Hrvatskom saboru i ona mora ojačati naše
nacionalne mehanizme za suzbijanje toga negativnog fenomena”,
poručio je.
S obzirom da je u javnosti ta tema dobila svjetonazorske
konotacije oko pitanja roda i tzv. rodne ideologije, Plenković je
prilikom ratifikacije izjavio da se Vlada, uvažavajući
zabrinutost određenih skupina u društvu, odlučila dati
interpretativnu izjavu u kojoj stoji kako Hrvatska smatra da
odredbe konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u
hrvatski pravni i obrazovni sustav, ni promjenu ustavne
definicije braka.
Iz Vlade su ustrajali da nema pravne obveze priznavanja
trećeg spola ni redefinicije braka niti pravne obveze, navodeći
da je ratifikacija konvencije politička volja da se
osnaži pravni i institucionalni okvir za sprječavanje
nasilja u obitelji.
Provedba Konvencije ne znači milijardu kuna financijskih
obaveza
Plenković je također odbacio tvrdnje da provedba Konvencije za
Hrvatsku znači milijardu kuna financijskih obaveza. Naveo je da
Hrvatska ima svoj nacionalni program za sprječavanje nasilja, za
što je u proračunu za ovu godinu predviđeno 70 milijuna kuna, a
dio tih sredstava predviđen je i za provedbu Konvencije.
Krajem ožujka održan je prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske
konvencije, na kojem se po tvrdnjama organizatora okupilo
sedamdesetak tisuća ljudi, dok prema je procjeni policije
bilo tek oko pet tisuća sudionika.
Predstavnici građanske inicijative Istina o
Istanbulskoj predali su 20. lipnja Hrvatskome saboru 377.635
potpisa hrvatskih birača za raspisivanje referenduma o
otkazivanju Konvencije.
Sredinom rujna su Ustavnom sudu predali žalbu na negativni
odgovor Ministarstva uprave na njihov zahtjev da promatrači
inicijative sudjeluju u provjeri potpisa prikupljenih za
otkazivanje Istanbulske konvencije.
Hrvatska je 13. lipnja položila ispravu o ratifikaciji
Istanbulske konvencije Vijeću Europe, zajedno s rezervom i
interpretativnom izjavom, objavilo je Ministarstvo vanjskih i
europskih poslova, dodajući da će konvencija u
Hrvatskoj stupiti na snagu 1. listopada.
Činu polaganja ratifikacijske isprave uz potvrđivanje u
Hrvatskome saboru 13. travnja prethodilo je potpisivanje izjave o
ratifikaciji te konvencije predsjednice Republike Kolinde
Grabar-Kitarović 24. svibnja. Time je Hrvatska postala 31.
država stranka tog međunarodnog ugovora.
Što donosi Istanbulska konvencija
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad
ženama i nasilja u obitelji, prvi je pravno obvezujući i
sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad
ženama i nasilja u obitelji, navela je Vlada na svojim
stranicama, navodeći da taj dokument pruža nov i detaljan
međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje
obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama.
U izradi Konvencije sudjelovali su međunarodni stručnjaci, kao i
stručnjaci iz Hrvatske. Rad na Konvenciji započeo je 2008.
godine, a prihvaćena je u Istanbulu 2011. Konvencija je stupila
na snagu 1. kolovoza 2014., nakon što ju je ratificiralo deset
država članica Vijeća Europe.
Konvencija se odnosi na čitav niz nasilnih i traumatizirajućih
djela, čije su žrtve u velikoj većini žene, a ta djela obuhvaćaju
psihičko, tjelesno i seksualno nasilje, uključujući silovanje,
prisilni brak, uhođenje, tjelesno nasilje, sakaćenje ženskih
spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju i
seksualno uznemiravanje.
Konvencija prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u
obitelji. Prema Konvenciji, nasilje u obitelji označava sva djela
tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se
događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih
bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li
počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.
