U povodu odluke Županijske supštine o preuzimanju na upravljanje 104 lučice od strane Županijske lučke uprave, priopćenjem, koje prenosimo u cjelosti, oglasili su se vijećnici Akcije mladih i Mosta.
Povodom dovršenog preuzimanja ukupno 104 lučice na otocima od
strane Županijske lučke uprave i poskupljenja godišnjeg veza u
Jazinama i Foši kako je objavljeno na jednom lokalnom portalu,
Klub vijećnika Akcije mladih i Mosta nezavisnih lista želi
upozoriti da se radi o još jednom oduzimanju prava stanovništvu
orijentiranom na more – i da će se nažalost stanje samo
pogoršavati odnosno da će vez brodica samo poskupljivati, dok će
se dio za komunalni vez u pazite: lukama otvorenima za javni
promet, u budućnosti samo smanjivati.
Puna su nam usta mora, zadržavanja stanovništva na otocima, a sad
će polako ići “sređivanje” čitaj; rast cijene vezova, u recimo
otočnim lukama koje su većinom izgrađene ili od strane
Austrougarske ili nakon II. svjetskog rata gdje se njima
gospodari isključivo od strane Županijske lučke uprave (ŽLU)
neovisno o volji mjesnih općinskih vijeća i/ili županijske
skupštine.
Praktično na način da će samo dobrom voljom ŽLU biti obaviješteni
sa predstojećim planovima, a koncesije, lučka područja,
investicije i slično uopće nemaju nikakvu (ob)vezu uskladiti se
sa voljom i željama lokalnog stanovništva putem javnih
konzultacija i/ili rasprava u općinskim vijećima i u Županijskoj
skupštini! Gdje se ipak kako tako mogao čuti i glas onih koji su
protiv sveopće pljačke i privatizacije Hrvatske.
Tako se primjerice još 2015. naša tada županijska vijećnica
Marjana Botić oštro suprotstavljala činjenici da je usklađivanje
sa ortofoto snimkama lučkih područja (zlo)upotrebljeno da se
proširi obuhvat luka otvorenih za javni promet na CIJELA lučka
područja naših mjesta i gradova(?!). Time su se zapravo cijele
uvale naših otočnih mjesta izuzele iz nadležnosti općinskog
vijeća i/ili županijske skupštine, a u slučaju Zadra od kontrole
gradskog vijeća.
Polemizirali smo tada da će se time oduzeti razvojne mogućnosti
našim lučkim mjestima, osobito onima na otocima, te da ŽLU unatoč
sada još dobroj volji i relativnoj pažnji kod postupanja nije
ekipirana za gospodarenje tolikim područjima, te da će se odluke
o budućnosti cijelih uvala naših malih mjesta zapravo donositi
bez javnih rasprava u nadležnim predstavničkim tijelima!
Jer ŽLU pri recimo koncesioniranju u lukama kojima gospodari može
ali i ne mora o obavještavati predstavnička tijela, osim jednom
godišnje o provedenim postupcima i financijskim učincima za
proteklu godinu. O uređenju, namjeni, cijenama… cjelokupnih
lučkih područja svih 104 luke lokalnog značaja, kao i o luci
Zadar kao što vidimo na osnovi sadašnjeg (nažalost i budućih)
poskupljenja neće se morati konzultirati sa ijednim općinskim,
gradskim i/ilI vijećem županijske skupštine!
Sve po odluci većine Županijske skupštine o proširenju obuhvata
luka otvorenih za javni promet praktično na cijela lučka
područja!! Sve “po zakonu” kako se to kod nas redovito prikaže.
O činjenici da su luke otvorene za javni promet zakonom bile
predviđene samo na područje luke gdje se stvarno odvija putnički
i teretni javni promet (odnosno samo na dio obale gdje stvarno
pristaju i vezuju se brodovi javnog prometa), a ne za komunalni,
sportski i nautički dio luka nećemo ni pričati jer smo o tome u
Akciji mladih upozoravali nebrojeno puta, na svim mogućim
instancama tijekom više prošlih godina.
Uglavnom umjesto da recimo zadarsku Fošu uredimo kao svojevrsni
pomorski muzej na otvorenom Grada Zadra, sa živim prikazom načina
života uz more i sa morem, sa brodicama “običnih” građana koji
tamo godinama vezuju svoje brode, uz bedeme osmišljenim
radionicama recimo krpanja mriža ili sa obližnjom Pomorskom
školom osmišljenima radionicama veslanja za školsku djecu grada
Zadra – mi ćemo u Foši dobiti “rent-a-boat” gumenjake, malo jače
jahte onih koji će u budućnosti moći priuštiti vez u Foši i tako:
možemo se polako opraštati od Foše sa Vencijem i Ninom i glazbom
popularnih šlagera, sa drvenim brodicama… čeka nas kao i sve u u
Hrvatskoj: tihi genocid ubijanjem našeg načina života, opća
letargija, a onda privatizacija svega što je preostalo. Otoci,
luke i lučice, (su)mještani naši… možemo se pozdraviti i
čestitati jedni drugima na “hrabroj” šutnji.
