Hrvatska u petak preuzima predsjedanje Vijećem Europe, prvi put u 22 godine koliko joj je članica i u istom tjednu u kojem najstarija europska organizacija kritizirala službeni Zagreb zbog eskalacije govora mržnje u javnom diskursu i jačanja nacionalizma.
Na predstojećem dvodnevnom sastanku ministara vanjskih poslova
država članica Vijeća Europe, koji počinje u četvrtak navečer u
danskom Helsingoru, Hrvatska od Danske preuzima rotirajuće
predsjedanje Odborom ministara Vijeća Europe. Šest mjeseci
poslije Hrvatsku će na toj dužnosti zamijeniti Finska.
Hrvatska tom paneuropskom organizacijom predsjeda prvi put otkako
je primljena u njezino članstvo, 6. studenoga 1996. godine.
Vijeće Europe koje danas broji 47 članica – sve europske zemlje
osim Bjelorusije- najstarija je europska organizacija, osnovana
5. svibnja 1949. u Londonu s ciljem jačanja europskoga jedinstva
te promicanja demokracije, zaštite ljudskih prava i vladavine
prava na europskom kontinentu.
Hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Marija
Pejčinović Burić će od 18. svibnja obnašati funkciju
predsjedavajuće Odbora ministara VE te u tom svojstvu
predstavljati cijelu organizaciju.
Novo izvješće VE
Vijeće Europe u utorak je objavilo izvješće u kojem kaže da u
Hrvatskoj eskalira rasistički govor mržnje protiv Srba, LGBT
osoba i Roma, te upozorava na jačanje nacionalizma, posebno među
mladima, i to često u obliku veličanja bivšeg fašističkog
ustaškog režima.
Pejčinović Burić, komentirajući u srijedu to izvješće, kazala je
da je Hrvatska napravila pomake po tom pitanju te je osmislila
planove i strategiju za borbu protiv tih neželjenih pojava,
uključujući i akcijske planove za obrazovanje i zapošljavanje
Roma. “Na području ljudskih prava nikada ne
možete napraviti dovoljno”, istaknula je Pejčinović Burić.
“Rasistički i netolerantni govor mržnje u javnom diskursu
eskalira; glavne mete su Srbi, LGBT osobe i Romi. Sve više jača
nacionalizam, posebno među mladima, uglavnom u obliku veličanja
fašističkog ustaškog režima. U regionalnim medijima i na
internetu, uobičajeni su rasistički i ksenofobni izrazi protiv
Srba, LGBT osoba i izbjeglica, kao i uvredljiv jezik o Romima.
Događaju se i fizički napadi na te skupine kao i na njihovu
imovinu”, kaže se u sažetku izvješća.
Kritizira se i neadekvatan odgovor hrvatskih vlasti na takvo
jačanje netolerancije jer je se često ne smatra kaznenim djelom,
a većinu slučajeva govora mržnje i nasilja motiviranog mržnjom
tretira se kao prekršaj.
VE snažno zagovara Istanbulsku konvenciju
Hrvatska je ratificirala 93 konvencije Vijeća Europe, a zadnja
među njima bila je Istanbulska konvencija, čiju ratifikaciju VE
snažno zagovara. Konvencija je u Saboru ratificirana 13. travnja,
ali upravo je u tijeku skupljanje potpisa za referendum za
njezino ukidanje.
Pejčinović Burić je na konferenciji za novinare u ponedjeljak
kazala da će Hrvatska tijekom svog predsjedanja zagovarati
konvenciju i pokušati staviti u fokus ono što je njezina osnovna
svrha a to je zaštita žena od nasilja. Smatra i da se hrvatsko
društvo želi boriti protiv nasilja nad ženama i nasilja u
obitelji jer je konvencija u Hrvatskom saboru izglasana velikom
većinom.
S obzirom na to da još država članica koje nisu
ratificirale konvenciju, rekla je Pejčinović Burić, “mi ćemo
tijekom našeg predsjedanja raditi na tome da se pojasni hrvatski
stav i stav VE” oko Istanbulske konvencije.
Naglasila je kako u prvi plan treba vratiti “bit konvencije,
njezinu osnovnu svrhu, a to je zaštita žena od nasilja i nasilja
u obitelji”.
Šefica hrvatske diplomacije odbacila je špekulacije da je
Hrvatska požurila s ratifikacijom kako se ne bi dogodilo da
preuzme predsjedanje Vijećem Europe, a da konvenciju nije
ratificirala.
“Plan ratifikacije bio je već u programu, nema nužno veze jedno s
drugim, ali naravno da je dobro da je Hrvatska ratificirala
konvenciju u godini kada prvi puta nakon 22 godine članstva
predsjeda Vijećem Europe”.
Uoči ratifikacije, kada su u hrvatskim konzervativnim krugovima
pozivali na otpor Istanbulskoj konvenciji, Vijeće Europe je,
upravo na Međunarodni dan žena, poslalo poruku da “posljednjih
mjeseci uočava da nekoliko vlada odugovlači s ratifikacijom
Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i
nasilja u obitelji.. koju su gotovo sve države članice potpisale,
a 28 i ratificiralo”.
Države je Vijeće Europe pozvalo da “rasprše maglu pogrešnih
shvaćanja” kako je svrha konvencije nametnuti “rodnu ideologiju”
ili da je ona “protiv tradicionalnih obiteljskih vrijednosti”.
Prioriteti hrvatskog predsjedanja
Šefica hrvatske diplomacije na konferenciji za novinare
predstavila je prioritete hrvatskog predsjedanja VE – borbu
protiv korupcije, učinkovitu zaštitu prava nacionalnih manjina i
ranjivih skupina, decentralizaciju u kontekstu jačanja lokalne
uprave i samouprave te zaštitu kulturne baštine i kulturne rute.
Hrvatska je pripremila program koji se sastoji od ukupno 26
događanja, od toga najviše iz područja zaštite ljudskih prava.
Većina skupova, njih 16, planirano je u Hrvatskoj, a osim Zagreba
u aktivnosti će biti uključeni Rijeka, Dubrovnik, Zadar te
Brijuni i Istra.
Kao predsjedateljica, Hrvatska će biti uključena i u brojne
aktivnosti koje će se održavati u Strasbourgu.
Središnji skup hrvatskog predsjedanja bit će konferencija
ministara pravosuđa “Jačanje transparentnosti i odgovornosti s
ciljem prevencije korupcije” 15. i 16. listopada 2018. u Zadru.
I Hrvatski sabor, u okviru kojeg djeluje Izaslanstvo u
Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, u sklopu predsjedanja bit
će domaćinom nekoliko sastanaka Parlamentarne skupštine.
Hrvatski put u Vijeće Europe
VE je 1949. osnovalo 10 zemalja – Belgija, Francuska, Luksemburg,
Nizozemska, Velika Britanija, Irska, Italija, Danska, Norveška i
Švedska. Njezin idejni začetnik bio je Winston Churchill koji je
želio na taj način realizirati viziju suradnje država nakon
Drugog svjetskog rata.
Vijeće Europe dijeli zastavu i himnu s Europskom unijom, kojom će
Hrvatska pak predsjedati 2020., također prvi puta.
Hrvatska je članicom postala prije 22 godine, 6. studenoga 1996.
u Strasbourgu kao tada 40. zemlja.
Pregovori oko ulaska trajali su neuobičajeno dugo jer je Odbor
ministara spočitavao Zagrebu upletenost u rat u BiH, nepoštivanje
manjinskih prava i slobode medija.
Četverogodišnji proces pristupanja počeo je u svibnju 1992., a u
rujnu iste godine predan je zahtjev za članstvo.
Uobičajeni postupak za prijem nove zemlje članice bio je
politički blokiran 1993. i 1994. zbog hrvatsko-muslimanskog
sukoba u BiH, a “Bljesak” i “Oluja” kojima je Hrvatska oslobodila
većinu svojih zaposjednutih područja odgodile su njezin ulazak u
punopravno članstvo organizacije.
Sve to događalo se unatoč činjenici da je Hrvatska na mnogim
razinama odmakla dalje od nekih zemalja koje su bile
članice.
Parlamentarna skupština dala je Hrvatskoj zeleno svjetlo za
članstvo 24. travnja 1996., nakon što su tadašnji hrvatski
predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Sabora Vlatko Pavletić
potpisali 15. ožujka listu od 21 zahtjeva.
Sam čin službenog primitka protekao je uz incident. Dok je
tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić u
Strasbourgu potpisivao dokument o pristupanju, Reporteri bez
granica u znak prosvjeda zasuli su salu lecima na kojoj je bila
otisnuta naslovna stranica Feral Tribuna, tjednika koji je zbog
kritičkog pisanja često bio na Tuđmanove vlasti, uz komentar
“Hrvatska krši slobodu medija”.
