Deset godina nakon što je Barack Obama dobio Nobelovu nagradu za mir, može li je dobiti i njegov nasljednik u Bijeloj kući Donald Trump?
Skupina republikanskih zastupnika nominirala je Trumpa u srijedu
za tu cijenjenu nagradu zbog zalaganja za mir na Korejskom
poluotoku, no i sama pomisao na Trumpa s Nobelom u rukama izaziva
negodovanje njegovih kritičara u SAD-u i svijetu.
Mnogi su promatrači također zbunjeni tom raspravom koja se
općenito smatra u najmanju ruku preuranjenom.
Nesumnjivo je da su već i sama nagađanja o Nobelu ugodna glazba
za uši 71-godišnjeg građevinskog magnata, koji je postao
predsjednikom bez ikakvog političkog, vojnog ili diplomatskog
iskustva, a žarko žudi za priznanjem.
“To je jako lijepo, hvala. To je jako lijepo”, rekao je
nasmiješeni Trump u subotu, dok su njegove pristaše na skupu u
Michiganu izvikivali “No-bel! No-bel!”.
“Samo želim odraditi posao”, rekao je.
Tri dana kasnije u Ovalnom uredu Trump se vratio toj temi,
kazavši da je bilo “jako velikodušno” što je južnokorejski
predsjednik Moon Jae-ina rekao da američki predsjednik, a ne on
sam, zaslužuje tu prestižnu nagradu.
“Cijenim to, ali glavno je da se stvar riješi”, rekao je Trump.
“Želim postići mir.”
Spektakularno korejsko popuštanje zadnjih mjeseci i predstojeći
summit Trumpa i sjevernokorejskog čelnika Kim Jong Una te, još
teoretska, mogućnost denuklearizacije Korejskog poluotoka
pobudili su nade u povijesnu prekretnicu u toj regiji.
No koliko god se to činilo sjajno, mnogi analitičari ističu da je
još rano, doista jako rano za nagađanja o ishodu pregovora sa
Sjevernom Korejom koju Kimova dinastija željeznom rukom
vodi gotovo 70 godina.
Nadrealno
“To je nadrealno i očito prerano da bi se moglo govoriti o
dodjeli Nobelove nagrade za mir bilo kome”, rekao je Aaron David
Miller, bivši američki diplomat i pregovarač u nekoliko
demokratskih i republikanskih administracija.
“Ali ako diplomacija uspije”, taj scenarij je “zamisliv”, rekao
je.
Nagađanja o Nobelu odražavaju i žestoku raspravu o pravoj ulozi
američkog predsjednika u diplomatskom popuštanju.
S obje strane američkog političkog spektra stvari idu do apsurda
– jedna strana tvrdi da Trump nije imao nikakvu ulogu u
popuštanju na Korejskom poluotoku, a druga ga pripisuje jedino
njemu.
Na užarenoj političkoj sceni u Washingtonu, u kojoj je “gotovo
nemoguće da jedna strana oda priznanje drugoj”, Trumpov karakter
i “nemogućnost da misli u terminima ‘mi’ umjesto ‘ja'” dodatno
zaoštrava antagonizam, rekao je Miller.
“Među demokratima je averzija prema ideji da Trump zaslužuje
Nobela pomiješana s averzijom prema njemu osobno.”
Predstojeći summit s Kimom, gotovo nezamisliv prije nekoliko
mjeseci, Trumpovim je pristašama dokaz da njegovo često
impulzivno ponašanje može srušiti prepreke, promijeniti pravila
diplomatske igre i polučiti uspjeh ondje gdje njegovi prethodnici
nisu mogli.
Skupina od 18 republikanskih zastupnika u srijedu je poslala
pismo norveškom Nobelovom odboru predloživši mu da razmotri
nominaciju Donalda Trumpa zbog “njegova neumornog rada na
uspostavi mira u svijetu.”
Njegovi žestoki kritičari misle suprotno – da bi ga njegovi
potezi, odbijanje mnogih stupova multilateralizma te bombastičan
stil i žestok jezik trebali jedino diskvalificirati.
Roosevelt, Wilson, Carter, Obama
Dodjela nagrade Trumpovom demokratskom prethodniku, samo nekoliko
mjeseci nakon što je preuzeo dužnost, također je bila iznenađenje
i izazvala je snažne reakcije.
“Na početku sam, a ne na kraju, svojeg rada na svjetskoj
pozornici”, rekao je Obama 10. prosinca 2009. u Oslu, priznajući
“značajnu kontroverzu” koja je pratila odluku odbora na početku
njegova prvog mandata.
Osim Obame, Nobelovu nagradu za mir dobila su još trojica
američkih predsjednika: Theodore Roosevelt, Woodrow Wilsow i
Jimmy Carter. S tim da je ovaj posljednji nije dobio za trajanja
mandata.
