Velika Britanija će 29. ožujka 2019. u ponoć po srednjoeuropskom vremenu službeno prestati biti dio Europske unije. Bit će to skok u nepoznato koji bi trebao biti ublažen sporazumom o prijelaznom razdoblju, ocjenjuju analitičari.
Britanska premijerka Theresa May započela je “brakorazvodnu”
proceduru s EU-om krajem ožujka 2017, ali je odmah shvatila da u
dvije godine neće moći postići sporazum o budućim odnosima
sa svojim bivšim partnerima te je zatražila i ishodovala
prijelazno razdoblje. Tako je dobila na vremenu i osigurala
ponešto pravne sigurnosti britanskim tvrtkama.
“Ne moramo biti spremni već dogodine jer imamo prijelazno
razdoblje”, kazao je profesor političke ekonomije na King’s
Collegeu u Londonu Anand Menon.
“Prekid je odgođen”, dodaje njegova kolegica Catherine Barnard,
profesorica europskog prava na Sveučilištu Cambridge.
Pravo pitanje je, dodaje Barnard, “hoće li dva tabora biti
dovoljno spremna 31. prosinca 2020., kada završi prijelazno
razdoblje”.
Tijekom prijelaznog razdoblja London više neće sudjelovati u
donošenju odluka EU-a, ali će i dalje imati pristup jedinstvenom
tržištu, no morat će izvršiti svoje obveze unutar već
dogovorenog višegodišnjeg financijskog okvira.
Zadržat će se također i sloboda kretanja europskih građana, što
je bio zahtjev Bruxellesa kojem se premijerka May morala
povinovati.
Konačni sporazum nepoznanica – tvrtke oprezne
No, suočene s nepoznanicom oko sadržaja konačnog sporazuma, ako
ga uopće bude, britanske su tvrtke u tom ozračju nesigurnosti već
počele poduzimati određene mjere.
Prema istraživanju pravnog savjetnika Pinsenta Masonsa, više od
pola velikih tvrtki u Ujedinjenom Kraljevstvu već je usvojilo
hitne mjere, a jedna od njih predviđa selidbu zaposlenika na
kontinent. One koje to još nisu učinile, pripremaju se na taj
korak do kraja godine.
Ministarstvo financija osiguralo je više milijardi eura za
pripremu Brexita.
Tranzicijsko razdoblje neće biti zapečaćeno ukoliko se London i
blok dvadesetsedmorice ne dogovore oko odredbi razlaza do
listopada, kada bi se trebao postići sveobuhvatni dogovor o
izlasku.
Budući odnosi trebali bi biti definirani deklaracijom koja isto
mora biti potpisana do listopada.
Ili, kako poručuju europski dužnosnici, “ništa nije dogovoreno
dok se sve ne dogovori”.
London želi izaći iz jedinstvenog tržišta i carinske unije, ali i
zadržati najtješnje moguće veze s Unijom, no taj film, odlučan je
za sada Bruxelles, London neće gledati.
“Iako dvije strane žele minimalizirati negativni učinak na
ekonomiju (…), EU je jasno dao do znanja da uvjeti ponuđeni
Velikoj Britaniji ne mogu biti bolji od onih koje nudi članstvo u
EU”, ističe Magdalena Frennhoff Larsen sa sveučilišta u
Westminsteru.
Imigracija
Pitanje granice između britanske pokrajine Sjeverne Irske i
Republike Irske, koja će u budućnosti biti jedina kopnena granica
između Ujedinjene Kraljevine i EU-a, i dalje je bolna točka
između dviju strana.
Iako nevoljko Britanci su u okviru sporazuma o povlačenju
prihvatili opciju “zajedničkog regulatornog prostora” koji
uključuje EU i Sjevernu Irsku, barem dok ne se na stolu ne pojavi
neki drugi prihvatljivi prijedlog. Naime, sjevernoirska
unionistička stranka DUP, o čijoj većini u parlamentu ovisi
Theresa May, na to ne gleda blagonaklono.
Ali, bez obzira na sveopće ozračje nesigurnosti i negativnog
utjecaja Brexita na gospodarstvo, poput pada vrijednosti funte
i rasta inflacije, čini se da britanski glasači ne žale zbog
svog izbora.
“Puno više ih je glasalo za izlazak iz EU-a zbog političkih, a ne
ekonomskih razloga”, pojašnjava Larsen, posebice stavljajući u
prvi plan volju Britanaca da vrate kontrolu nad svojim zakonima i
povuku kočnicu na europsku imigraciju.
Posljednje statistike pokazuju pad useljavanja iz članica EU-a.
“Ako se taj pad imigracije nastavi, Brexit je već sada postigao
željeni učinak”, zaključuje Larsen.
