Ante Rubeša, vijećnik Akcije mladih, smatra da je apsurd Gaženicu izgraditi za milijarde, a onda je pokloniti za kunu. Donosimo njegov dopis!
U javnosti je uvrijeđeno mišljenje kako u tamo neka mračna
vremena nisi smio isticati, niti se ponositi s tim da si Hrvat,
kako nisi smio pjevati “Ustani Bane!”, kako nisi smio ići u
crkvu. Stari su užali govoriti: “Mi Hrvati smo uvijek bili sluge
i s nama su uvijek upravljali zli gospodari”. Danas smo valjda
zahvalni što ne moraš biti član partije da bi se zaposlio, što
svi s ponosom pjevamo “Oj ti Vilo Velebita”, a crkva nam je danas
kao drugi dom koja se osim za duhovno stanje nacije, zalaže za
još par stanja koja nemaju baš veze sa duhovnošću.
Nažalost nismo mi te sreće. Partija je samo promijenila boju, za
posao ti ne treba više samo knjižica, već se sad moraš ulizivati
nekom neandertalcu koji ima manjak samopouzdanja i obrazovanja,
pa mu ti trebaš da mu tepaš, kako je moćan i zgodan, a on je samo
jadan. Nitko danas ne slavi najvećeg Hrvata Matiju Gubca, nitko
se ne sjeća Frankopana, a za Vilu Velebita mislimo da je neka
dobra rakija od ljekovitih trava sa Velebita. Danas su nam
zanimljiviji neki luburići i rankovići. Nekad se pitam jesmo li
se preračunali kod izračunavanja kletve Dmitra Zvonimira?
Rodio sam se 1983. a postao svjestan sebe 1990. što bi
valjda po ovoj konvenciji značilo da sam po rodu Yugoslaven, a po
spolu Hrvat. Ili sam falio? Ponosan sam na svoje dijetinstvo.
Sjećam se igrali bi se na livadi frenjama u periodu između
općih uzbuna, u skloništu je uvijek bilo ekipe za baciti na
karte, a što je najbitnije svi smo bili sretni, kao da smo znali
da će tom smrdljivom ratu doći kraj i da ćemo zajedno doživjeti
san o slobodnoj i neovisnoj Domovini Hrvatskoj. Tada su stari
govorili: “Hrvatski Branitelji su svojom žrtvom zadužili upravo
vas mlade, da ne dozvolite da Hrvatskom više nikad ne upravljaju
zli gospodari, jer je HRVAT koji živi svoju Domovinu ideal, kojem
svi trebamo težiti”. Radi tog ideala se danas i bavim politikom.
Nakon rata krenula je izgradnja moderne demokratske države.
Njemačka, Austrija i naši iseljenici su slali financijsku pomoć
za obnovu ratom porušene nam Domovine. Svi smo sa nestrpljenjem
čekali da završimo školu, pa da i mi koji smo bili djeca
rata, damo svoj obol u izgradnji voljene nam Domovine. No
nažalost to nismo dočekali. Kažu da je za to kriv neki Smranader
iz Splita, koji je navodno organizirao neku ekipu zlotvora koji
su se odlučili obogatiti na naš račun. I ne bi mi to toliko
smetalo da ti isti lopovi nisu držali ruku na srcu i mahali mojom
zastavom u isto vrijeme dok su nas bezočno pljačkali.
Tada sam shvatio da je taj lažni nacionalizam zasnovan na mitu i
korupciji. Samo dva desetljeća nakon što su devedesetih goloruki
mladići čistog srca stali pred tenkove, primorani smo, mi mladi
opet stati goloruki, čistog srca. Samo ovaj put pred lopove,
umjesto pred tenkove. Sa druge nam strane nisu neki Avari,Huni
ili Barbari, nego sataniusi zamaskirani u rvatine koje se
pozivaju na grb i zastavu kao da su ih osobno crtali.
Slobodna i neovisna nam Domovina postala je opljačkana i
koncesionirana. Pa tako danas neke društvene anomalije tvrde da
su koncesionari bogom dani prosvjetitelji, koji će nas naučiti
kako se voli Domovina, te da ćemo mi preko tih božanstava
plasirati svoju pamet po cijelom svijetu. Pa zar ne shvaćaju da
svojim uhljebničkim stavovima bacaju ljagu na naše Branitelje,
koji su položili svoje živote da bi mi danas UPRAVLJALI
Hrvatskom, a ne da bi po svijetu molili jebivjetre da nas žedne
prevezu preko vode. Guske koje nisu sposobne dovesti pitku vodu
na otoke što je ustavno pravo svakog Hrvata. Ovce koje nisu
sposobne obraditi oranice nego ih poklone nekom konzumovom
nusproizvodu koji na njih dobiva poticaje, onako neobrađene.
Kažu da tamo na nekom dalekom Japanu, ljudi za doručak započnu
raditi most sa jednog otoka da bi večerali na drugom, a mi se do
pola milje udaljenog otoka prevozimo u obnovljenim jahtama Druga
Tita iz pedesetih. Lipo je pisalo na Meladi da je taj Japan dobro
“proša”.
Jesmo li stvarno toliko nesposobni da saniramo banke,
brodogradilišta, izgradimo GAŽENICU za milijarde, a onda ih
poklonimo za kunu. Ne zanima me nacionalnost investitora ili
koncesionara, ne zanima me njihova religija,spol, boja kože ili
rod. Jedino što me zanima je koliko ćemo dati, a koliko dobiti.
Pa zar pored tih svih državnih i lokalnih agencija i start-upova
nitko iz Zadra ne može organizirati home-port za nekog svjetskog
brodara. Mogu ja ako nitko ne zna. Što su oni iz Dubrovnika
sposobniji pa će sami upravljati svojim home-portom?
Tko će njima dovesti kruzere? Kome vi prodajete maglu? Zašto
uporno stvarate umjetne atrakcije i time nagrđujete Grad star
3000 godina. Zašto manipulirate napaćenim narodom i
obezvrjeđujete stoljetnu borbu za samostalnošću?
Mi vjerujemo u Boga i Hrvatskog čovjeka ma koliko god to vama
zvučalo redikulozno. Svi smo dužni poštovati žrtvu Hrvatskih
Branitelja i njihovu borbu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Želimo da Grad Zadar osnuje još jednu(ne mogu vjerovati da ovo
pišem)tvrtku koja će upravljati Gaženicom i organizirati
mogućnost Kućne-luke za neke od mnogobrojnih kruzera, koji ionako
dolaze vidjeti naš Zadar, Grad star 3000 godina. U protivnom ću
organizirati prosvjede kakve Zadar još nije vidio, pa makar ja
bio jedini prosvjednik!
Akcija mladih Hrvata
Ante
Rubeša
