Katalonci su u četvrtak počeli izlaziti na prijevremene parlamentarne izbore čijim održavanjem započinje novo poglavlje u najvećoj političkoj krizi u Španjolskoj u zadnjih 36 godina.
Oko 5,5 milijuna stanovnika pokrajine na sjeveroistoku izlazi na
birališta na kojima je prije dva mjeseca zabilježeno nasilje
tijekom policijskog sprečavanja referenduma o nezavisnosti
Katalonije. Organizatori zabranjenog referenduma, suprotnog
španjolskom ustavu, nalaze se u pritvoru, na uvjetnoj slobodi ili
poput smijenjenog predsjednika vlade Carlesa Puigdemonta u
Belgiji.
Španjolska vlada vjeruje da će na izborima izgubiti zagovornici
nezavisnosti, nakon čega bi uklonila privremene izvanredne mjere
u Kataloniji, uvedene prvi put nakon uvođenja demokracije u tu
mediteransku zemlju 1978. godine. Ministarstva u Madridu preuzela
su upravljanje katalonskom administracijom nakon što je 27.
listopada u katalonskom parlamentu izglasana nezavisnost.
Sazivanje prijevremenih izbora u kratkom roku zagovornicima
nezavisnosti nije dalo vremena za novi konsenzus o zajedničkom
izlasku. Koalicija “Zajedno za Da”, koja je nakon pobjede na
zadnjim izborima 2015. dovela Kataloniju na rub odvajanja od
Španjolske, sada izlazi podijeljena. Republikanska ljevica
Katalonije (ERC) i desni centar Katalonska europska demokratska
stranka (PDeCAT), koje su činile tu koaliciju, natječu se
odvojeno.
Vođa PDeCAT-a Carles Puigdemont je u Belgiji i ako se vrati u
Španjolsku bit će uhićen zbog pobune. Predsjednik ERC-a Oriol
Junqueras nalazi se u pritvoru pored Madrida te mu nije odobreno
puštanje na uvjetnu slobodu. Puigdemont i Junqueras bili su
predsjednik i potpredsjednik vlade Katalonije. Ostaje nepoznato
što će se dogoditi pobijedi li ERC s Junquerasom na čelu liste
ili novooformljena koalicija “Zajedno za Kataloniju” na čijem je
čelu Puigdemont.
Treća i manja stranka za nezavisnost, antikapitalistička
Kandidatura narodnog jedinstva (CUP), zahvaljujući kojoj su
pobornici nezavisnosti u posljednje dvije i pol godine imali
prevagu u parlamentu sa sjedištem u Barceloni, također izlazi
sama na izbore.
Ove tri stranke imale su 72 od 135 zastupnika, što im je
omogućavalo donošenje i usvajanje zakona koji su Kataloniju
dovele na naslovnice svjetskih medija. Za natpolovičnu većinu
potrebno je 68 zastupnika.
Snage za ujedinjenu Španjolsku odlučno su krenule po taj broj
mjesta moblizirajući građane. No niti one ne izlaze udružene u
jedan blok. Stranka centra Građani, nastala na protivljenju
nezavisnosti, prerasla je 2014. na nacionalnu razinu te je sada
četvrta po veličini stranka u Španjolskoj. Ona je najjača snaga
ujedinjene Španjolske u Kataloniji. Nakon nje tu su stranka
lijevog centra PSOE i Narodna stranka desnog centra, koje
upravljaju Španjolskom posljednja četiri desetljeća. Niti jedna
od njih, međutim, ne pobjeđuje u Kataloniji niti je favorit na
ovim izborima.
Sve ankete ukazuju na potpuno neizvjestan rezultat. Niti jedna
stranka samostalno ne dobiva potrebnu većinu od 68 zastupnika.
Najizgledniji pobjednik je Katalonska republikanska ljevica, no
da bi mogla nastaviti proces prema samostalnosti bit će joj
potrebna podrška ostalih stranaka. Za vrat joj, međutim, pušu
Građani kao predvodnik unionista.
Katalonija, gdje se proizvede oko 25 posto svih roba i usluga u
Španjolskoj, mogla bi tjednima biti bez nove vlade dođe li do
neriješenog rezultata.
