Sudbina šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993.-1994., bit će poznata u srijedu kada će Haški sud (ICTY) zaključiti jedan od svojih najsloženijih predmeta, ali i svojevrsno suđenje ondašnjem hrvatskom državnom vrhu zbog umješanosti u rat u BiH.
Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedanjem Carmela
Agiusa izreći će u srijedu u 10 sati konačni sud o odgovornosti
političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške
zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, jednom od
nekoliko nakon raspada bivše Jugoslavije.
Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju
2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva,
silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih
razmjera i drugih zločina.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno
je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno
Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i
Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne
policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu
zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Suci su većinom glasova presudili kako im je cilj bio etnički
očistiti Bošnjake iz većinski hrvatskog dijela BiH i u slučaju
raspada države pripojiti ga Hrvatskoj, prema zločinačkom planu u
kojem je sudjelovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
Iako sud osnovan 1992. utvđuje kaznenu odgovornost pojedinaca, a
ne država, kvalifikacije iz prvostupanjske presude negativno
govore o ulozi Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje
Tuđmana u ratu u susjednoj državi.
Žalbu na prvostupanjsku presudu uložili su i tužiteljstvo i
šestorica optuženih.
Suđenje je počelo u travnju 2006., dvije godine nakon što se
šestorka dragovoljno predala Haškom sudu. Više od 10.000 dokaza i
ukupno 206 svjedoka izvedeno je pred tročlano raspravno vijeće
koje je 29. svibnja 2013. donijelo presudu na 2629 stranica.
Suđenje hrvatskoj šestorci posljednje je prije nego što se krajem
godine zatvori ICTY, a njegov rad nastavi Mehanizam za
međunarodne kaznene sudove.
Tužitelj traži veće kazne, a obrane oslobađanje ili novo
suđenje
U žalbenom postupku je tužitelj Douglas Stringer za optužene
zatražio duže zatvorske kazne, a branitelji da se njihovi
klijenti oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje.
Alternativno su zahtijevali da im se kazne značajno smanje.
“Kada bi očekivanja temeljila isključivo na pravnim kriterijima,
onda bi ukidanje prvostupanjske presude smatrala izvjesnim. Ovako
očekujem neko kompromisno rješenje, pa je zato smanjenje kazne
realnija opcija”, rekla je Hini Vesna Alaburić, odvjetnica
Milivoja Petkovića, bivšeg zapovjednika HVO-a.
Obrana generala Slobodana Praljka očekuje ili
oslobađajuću presudu ili ukidanje prvostupanjske
presude.
Praljkova braniteljica Nika Pinter rekla je Hini da su obrane u
žalbenom postupku pokazale kako zaključci o udruženom zločinačkom
pothvatu i međunarodnom oružanom sukobu nisu održivi, kao što je
to u svom izdvojenom mišljenju utvrdio predsjednik raspravnoga
vijeća Jean Claude Antonetti.
Antonetti je tada zaključio da je Hrvatska intervenirala u BiH
uglavnom slanjem dobrovoljaca i časnika poput Praljka ili
Petkovića te materijalnom pomoći, te da je izravna vojna
intervencija HV-a, ako je do nje uopće došlo, bila vrlo
ograničena
Ocijenio je da, prema transkriptima iz Tuđmanovog ureda, svi
njegovi planovi o uređenju BiH nisu bili u suprotnosti sa
stajalištem međunarodne zajednice, podsjeća Pinter.
Praljkova obrana očekuje i da se uvaže njezini argumenti o
značajnim procesnim povredama na štetu njihova branjenika,
primjerice u slučaju dnevnika tadašnjeg zapovjednika vojske
bosanskih Srba generala Ratka Mladića koji su uvedeni u spis bez
provjere autentičnosti i bez omogućavanja obrani da, u skladu s
pravilima suda, pobija citate koji su mu u tim dnevnicima
pripisani.
Petkovićeva obrana ističe da nije negirala zločine, nego je
pokušala dokazati da oni nisu bili posljedica zločinackog plana
etničkog čišćenja.
“Mi smo u žalbenom postupku nastojali na jednostavan i slikovit
način pokušali dokazati da u prvoj polovici 1993. etnička slika
nijedne općine na inkriminiranom području nije promijenjena. Zato
se ne može smatrati da je bilo koji od zločina počinjenih u
borbama u tom periodu bio sastavnica zločinackog plana etničkog
čisćenja”, istaknula je Alaburić.
Dodaje da su to dokazali i za dio sukoba u drugoj polovici 1993.
kada se promijenila etnička struktura stanovništva dijela
tadašnje Herceg-Bosne, ali zbog toga jer su i muslimani i Hrvati
napuštali pojedina područja zbog ratnih sukoba.
“Mi smo sucima prezentirali podatke i dokaze o tijeku ratnih
sukoba i ofenzivnim akcijama Armije BiH, kao i vojnim akcijama
HVO-a koje su bile isključivo obrambene naravi. HVO je, naime, u
to vrijeme gubio teritorij pod svojom kontrolom”, rekla je je
Petkovićeva odvjetnica.
Tužitelj Stringer je pred žalbenim sucima tvrdio kako su
zaključci prvostupanjske presude o etničkom čišćenju Hercegovine
potkrijepljeni brojnim svjedočenjima i dokumentima.
Ocijenilo je, ipak, da raspravno vijeće nije na odgovarajući
način procijenilo težinu zločina i od žalbenog vijeća zatražio da
optužene osudi na “značajno” duži zatvor.
