Tridesetjednogodišnjak dječjeg lica, koji kampanju za parlamentarne izbore vodi po sloganom 'Vrijeme je', prvi je favorit nedjeljnih izbora u Austriji
U šest godina koliko je ministar, Sebastian Kurz (31)
nametnuo se kao političar koji je potreban za
preporod Austrije, pa u nedjelju ulazi u izborni ring za s
velikim izgledima za osvajanje kancelarske dužnosti, spreman
usput i francuskome predsjedniku Emmanuelu
Macronu oteti naslov najmlađeg europskog vođe.
“Želim voditi ozbiljnu politiku, a ne obećavati Zemlju
Dembeliju”, uvjerava taj tridesetjednogodišnjak dječjeg lica koji
kampanju za parlamentarne izbore vodi po sloganom “Vrijeme je”.
Otkako je u svibnju preuzeo kormilo ÖVP-a, konzervativne pučke
stranke gotovo na izdisaju, Kurz je okončao deset
godina dugu veliku koaliciju s ljevicom i od tada taj
“Wunderwuzzi” (nešto kao čudo od djeteta) u politici natupa bez
pogreške, savršeno komunicirajući s javnošću.
Sudionik brojnih televizijskih emisija, Kurz se
uspješno suprotstavljao glavnim rivalima ne gubeći hladnokrvnost.
Uspjeh je tim dojmljiviji ima li se na umu da su čelnik krajnje
desnice Heinz-Christian Strache (Slobodarska stranka,
FPÖ) i socijaldemokratski kancelar Christian Kernstariji od
njega 17, odnosno 20 godina, a Kurz ih je, prema
anketama, ostavio za sobom sa šest do osam posto prednosti.
Visok i skladno odjeven mladić guste, svijetle kose, Kurz je u
svoju sliku modernog političara vješto ukomponirao tvrdo
stajalište prema imigraciji.
Uostalom, smatra se da će pučani i krajnji desničari uspostaviti
koalicijsku vladu nakon parlamentarnih izbora u nedjelju, a
dvojica čelnika približila su stajališta do te mjere da je
Strache optužio Kurza za “plagiranje” slobodarskog
programa.
Tvrdo stajalište prema Turskoj
Rođen 2. kolovoza 1986. u Beču u obitelji tehničara i nastavnice,
Sebastian Kurz ima već dugu političku karijeru. Državnim tajnikom
bio je imenovan u dobi od 24 godine, i prije nego što je
diplomirao pravo, a 2013. postao je najmlađi ministar vanjskih
poslova u Europi.
Na toj je dužnosti pokazao gotovo državničke sposobnosti
ravnopravno komunicirajući s kolegama iz drugih zemalja te se
istaknuo u pregovorima o iranskom nuklearnom programu 2015. u
Beču. Izbjegao je pogreške s početka svog političkog puta, poput
one kada je dijelio crne prezervative (crna je bivša boja ÖVP-a)
kako bi istaknuo “uzbudljivu” stranu svoje stranke.
U Austriji koja je danas uspješna zemlja, ali strepi za
vlastitu sigurnost zbog migracijske krize, Kurz je bio među prvim
europskim političarima koji su ujesen 2015. kritizirali
izbjegličku i migracijsku politiku otvorenih vrata njemačke
kancelarke Angele Merkel, zagovarajaći, a na kraju to i
postigavši, zatvaranje balkanske rute kojom su migranti stizali
do Europske unije.
“Imali smo razloga zatvoriti balkansku rutu i borit ću se za to
da se zatvori i mediteranska ruta”, neumorno je ponavljao u
kampanji.
Usto je Kurz zauzeo tvrdo stajalište prema turskome
predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu i Austrija je
danas jedina zemlja članica koja zahtijeva raskid pregovora o
pristupanju Turske Europskoj uniji.
Protivnici mu zamjeraju “nedefiniran” izborni program i
upozoravaju da je kao ministar vanjskih poslova nedovoljno
upoznat sa svakodnevnim zadaćama koje mora rješavati predsjednik
vlade.
Haider ‘light’
Suprotno od devet godina starijeg Macrona, koji je na vlast
došao kao čelnik pokreta koji je sam
stvorio, Sebastian Kurz preuzeo je etabliranu
stranku i oblikovao je po svojoj mjeri. Crnu boju, dotadašnji
simbol konzervativaca, zamijenio je svijetlom tirkiznom te je čak
i znak ÖVP zamijenio vlastitim – “Kurzov tim”.
Medijska scena podijeljena je između divljenja i ironije prema
mladome političaru. Kritičari ga nazivaju “Kaiser” (Car) i
“Mesija”, a neki se prisjećaju Joerga Haidera, čelnika krajnje
desnice koji je poginuo u prometnoj nesreći 2008.
Baš kao što je Kurz umjetnim disanjem obnovio
Austrijsku narodnu stranku i Haider je tako spasio umiruću
Slobodarsku stranku ojačavši je do te mjere da je 2000. ušla u
sastav konzervativne vlade. Francuski politolog Patrick Moreau
zbog toga Kurza naziva ‘light’ verzijom Haidera, ali pritom valja
imati na umu da je Kurz predan članstvu Austrije u Europskoj
uniji i da mu se nikad nije otela nikakva rasistička
primjedba.
