Ivo Sanader je prije točno osam godina, 1. srpnja 2009., podnio ostavku na dužnost premijera. O razlozima ostavke, o tome koliko je ona vezana za granični spor sa Slovenijom te o arbitražnom sporazumu progovorio je za Večernji list.
Kao razlog ostavke Sanader je prije neki dan naveo to što se od
njega tražilo da trguje hrvatskim teritorijem, a on to nije
želio. ‘U ljeto 2007. tadašnji slovenski premijer Janez Janša i
ja dogovorili smo na Bledu da se granični spor riješi pred
Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. No sljedeće je godine
Janša na izborima izgubio za jedan mandat, a vladu je formirao
Borut Pahor.
Uskoro nakon toga najavio mi je da neće prihvatiti Međunarodni
sud pravde. Nas on ne zanima, hajmo mi to riješiti arbitražom,
kazao mi je. Rekao sam da arbitraža, koja se inače oslanja ne
samo na međunarodno pravo već i na druga načela, poput
pravičnosti, za nas ne dolazi u obzir’, kazao je Sanader za
Večernji list.
Progovorio je i o sporazumu Račan – Drnovšek. ‘Račan je parafirao
sporazum s Drnovšekom i nazvao me tog ljeta, kao šefa HDZ-a i
oporbe, da mi to kaže. Rekao mi je da im dajemo većinu Piranskog
zaljeva i taj dimnjak, koridor do otvorenog mora jer žele biti
pomorska zemlja, a to ne mogu biti prema konvencijama UN-a ako
nemaju doticaj s otvorenim morem. “Ivice, što to radiš?”, pitao
sam. “Tu na mene i na HDZ ne možeš računati”, rekao sam mu. “Nema
šanse.” Više me nije kontaktirao do početka Sabora. Ne znam je li
on to organizirao, ali me zvali da se nađem sa slovenskim
predsjednikom Milanom Kučanom i ministrom vanjskih poslova
Dimitrijem Rupelom. I jednom i drugom rekao sam isto: “Vi želite
biti pomorska zemlja i treba vam koridor do otvorenog mora. To je
166 četvornih kilometara. Ja sam spreman to potpisati, ali pod
jednim uvjetom. Mi želimo biti izravni susjedi s Austrijom, pa vi
nama dajte koridor od 166 četvornih kilometara do Austrije.”
Mislili su da se šalim. Ali nisam. I tako je taj plan propao, a
sporazum Račan – Drnovšek nikad nije došao u Sabor’, kazao je
Sanader.
