Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) postavio je pravne standarde koji imaju ključnu važnost za nastavak procesuiranja kaznenih djela ratnih zločina pred pravosudnim tijelima država jugoistočne Europe, ali i diljem svijeta.
Među njima je i kvalifikacija udruženog zločinačkog pothvata koja
osigurava procesuiranje najodgovornijih osoba u zapovjednom
lancu, jedan je od zaključaka trodnevne konferencije
o nasljeđu ICTY-a koja je u subotu završena u Sarajevu.
Konferencija o nasljeđu ICTY-a organizirana je kao posljedni
takav skup prije zatvaranja Tribunala potkraj ove godine i
okupila je oko dvije stotine sudionika koji su analizirali praksu
njegovog rada i procjenjivali učinke istraga, sudskih procesa i
kvalitetu primijenjenih standarda i procedura u sudskim
postupcima.
Aktualni i posljednji predsjednik Haškog
suda Carmel Agius kazao je u Sarajevu kako
okončanje rada ICTY-a osobno dočekuje s pomiješanim osjećajima,
svjestan kako je tijekom dva i pol desetljeća obavljeno puno
važnog posla no ogroman broj predmeta ratnih zločina još čeka
procesuiranje a žrtve pravdu.
Agius je sa žaljenjem konstatirao kako unatoč svim nadanjima ni
toliko godina nakon ratova na području bivše Jugoslavije nije
došlo do istinskog pomirenja u regiji.
“Je li regija zbog onoga što je napravio ICTY prošla bolje ili
lošije, ljudi na to različito gledaju, no ja čvrsto vjerujem
da je to bilo za boljitak regije. A onima koji misle da nije tako
stvari ostaju u njihovim rukama da nastave raditi na onome što je
započeo ICTY”, kazao je Agius pozvaši sve da pomognu u postizanju
pravde za sve žrtve koje na to i danas čekaju.
ICTY je, uvjeren je malteški sudac, ostavio jake instrumente
kojima je to moguće postići.
Tajnik ICTY-a John Hocking kazao je da će i kada se Tribunal
zatvori nastaviti živjeti njegova sudska praksa jer će utjecati
na rad regonalnih sudova i tužiteljstava. Kao primjer naveo je
odlučnost u tome da se otvori pitanje kažnjavanja odgovornih za
seksualno nasilje kao ratnog zločina, podsjetivši da je na
području bivšpe Jugoslavije registrirano čak 790 tisuća žrtava
takvih zločina.
“ICTY je poduzeo inovativne korake i bio je katalizator hrabrih
promjena”, kazao je Hocking ističući pri tom kako Haaški tribunal
nije bio osnovan kako bi zamijenio nacionalna sudska tijela nego
kako bi ih ojačao i bio komplementaran njihovu radu.
“Predmeti se sada vraćaju tamo gdje pripadaju uz modele i
praktične instrumente koji će poduprijeti rad lokalnih sudova”,
kazao je tajnik ICTY-a.
Dodao je pritom da je važno da nacionalna pravosuđa zadrže
praksu potpore žrtvama i svjedocima što je, kako je kazao,
dio pristupa čiji je cilj zaštititi najranjivije a ipak osigurati
izvršenje pravde.
“ICTY nikada nije odustao i upravo to je njegovo nasljeđe”, kazao
je Hocking.
Miguel de Serpa Soares, pomoćnik glavnog tajnika
UN-a izjavio je da moralno nasljeđe ICTY-a uz ono pravno ima
podjednaki značaj.
Podsjetio je na riječi bivšeg glavnog tajnika UN-a Kofija
Annana izrečene potkraj rata u BiH koliko je bolno bilo iskustvo
svjetske organizacije na primjeru te zemlje gdje je
izostala pravodobna reakcija na rat i zločine.
Srebrenica i genocid koji je tamo počinjen nad više od sedam
tisuća ljudi, kazao je Soares, krunski je dokaz te odgovornosti i
svima će ostati u pamćenju, ali zločini poput tih bili su
pokretač ideje o uspostavi međunarodnog suda koji bi
osigurao da nema nekažnjivih i da se pravdi privedu osobe iz vrha
zapovjednih piramida.
Da se u tome uspjelo, drži Soares, dokaz su presude Radovanu
Karadžiću i, primjerice, generalima vojske bosanskih Srba
Stanislavu Galiću i Dragomiru Miloševiću osuđenim zbog opsade
Sarajeva i sustavnog teroriziranja i ubijanja njegovih
stanovnika.
Podsjetio je kako je upravo optužba
za udruženi zločinački pothvat bila ključna
da bi Karadžiću i njegovim generalima bile izrečene
stroge stroge kzatvorske kazne.
“Moralnost i odgovornost dva su koncepta blisko povezana
s uspostavom i funkcioniranjem ICTY-a”, rekao je on dodajući
kako će doktrina udruženog zločinačkog pothvata ostati
jednim od glavnih pravnih koncepata za buduća suđenja za ratne
zločine.
Soares je zaključio kako se ICTY može se smatrati začetnikom
“globalne kulture odgovornosti”.
Na tom temelju sada se uspostavljaju drugi mehanizmi sa zadaćom
procesuiranja ratnih zločina u drugim dijelovima svijeta. To se,
kako je pojasnio, odnosi na države od Sijera Leonea, Ugande i
Malija preko Kosova pa do Sirije i Iraka gdje se uspostavljaju
mehanizmi prikupljanja dokaza o počinjenim zločinima kako bi se
osiguralo da će njihovi počinitelji biti procesuirani kada se za
to steknu uvjeti.
Soares je uvjeren da će takvih suđenja biti a stvar je
naknadne odluke hoće li se takvim slučajevima baviti Međunarodni
kazneni sud (ICC), lokalni sudovi ili posebni
međunarodni sudovi.
