Emmanuel Macron, 39-godišnji bivši bankar iz Amiensa, pobjedom na predsjedničkim izborima u nedjelju postao je najmlađi šef francuske države od Napoleona.
Macron je socijalni liberal, protržišno i proeuropski orijentiran
i nudi viziju osnažene, kompetitivne francuske ekonomije,
otvorene svijetu.
Za sebe kaže da nije ni lijevo niti desno, a dužnost u Elizejskoj
palači osvojio je usprotivivši se političkoj eliti iako je i sam
iz nje potekao.
Kada je 2012. odlučio svoje vještine investicijskog bankara
upotrijebiti u političkoj areni i postati savjetnik predsjedniku
Francoisu Hollandeu, činilo se da je Macronu suđen vrtoglavi
uspon u redove tradicionalnog establišmenta.
Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.)
napušta Socijalističku stranku, osniva svoj pokret En Marche!
(Naprijed!) i kao politički autsajder, neovisni kandidat centra
kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke
protiv elite kojoj je pripadao.
Macron dosad nije bio izabran niti na jednu političku dužnost i
na početku kampanje protivnici su ga ismijavali. “Siguran sam da
francuski narod neće svoju sudbinu staviti u ruke čovjeka bez
iskustva, koji dosad nije pokazao ništa”, govorio je tada
Francois Fillon.
Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem
u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika.
Osjećajući nezadovoljstvo ‘statusom quo u zemlji’, najavio je da
će protresti establišment, iako je i sam pohađao prestižne
francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i
bio Hollandeov ministar gospodarstva.
“Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi
samoj sebi”, rekao je pristašama na skupu u Pauu. “A ja to znam
jer sam bio njezin dio”.
Strah pobijedio optimizmom
Macron je diplomirao na elitnom pariškom institutu političkih
znanosti, a zatim magistrirao filozofiju. Školovanje je nastavio
na Ecole Nationale d’Administration (ENA, Nacionalna škola za
administraciju) na kojoj se obučavaju vodeći francuski birokrati.
U ministarstvu gospodarstva je četiri godine radio kao inspektor
(2004.-2008.), a potom iduće četiri proveo u Rothschildovoj
banci.
Još kao ministar počeo je kritizirati ‘svete krave’ francuskog
socijalnog modela, poput 35-satnog radnog tjedna, doživotnog
zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od
otkaza.
Takve su ga poruke tijekom kampanje pretvorile u najpopularnijeg
francuskog političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u
zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija.
Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na
lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom.
Kada je u kolovozu prošle godine osnovao vlastiti pokret mnogi su
ga analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja.
Macronu je, međutim, u kampanji išlo na ruku to što su
socijalisti u rasulu te što je istodobno konzervativna uzdanica
Francois Fillon trpjela žestoke kritike zbog upletenosti u
financijski skandal.
Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom
tijelu i slijeva i zdesna. Širio je optimizam ondje gdje je
kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen širila strah. On je
gorljivi proeuropejac i misli da Francuska treba pridobiti
Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Europske unije.
Obećava ulaganje u naobrazbu mladih i nezaposlenih te tranziciju
na čistu energiju.
Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica
u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su
počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od
24 godine, njihov je brak bio privlačna i intenzivno praćena tema
‘glossy’ časopisa.
