Ante Barišić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bivši šef odsjeka Službe državne sigurnosti (SDS) u Zagrebu od 1980. do 1990. u utorak je posvjedočio da su istinite izjave Josipa Manolića kako je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio suradnik Udbe.
Dodao je i da o njegovu “vrbovanju” treba postojati trag u
dokumentaciji bivših sigurnosnih službi.
Na ročištu na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu gdje Karamarko
tuži Manolića za klevetu zbog tvrdnji da je bio “sudarnik Udbe”
Barišić je kazao da ima neposredna saznanja o sadržaju
Manolićevih tvrdnji jer je “kao operativni radnik SDS-a bio
neposredno uključen u postupanju u okviru grupne operativne
obrade naziva ‘Trs’, a koja se u kontinuitetu odvijala od 1981.
do 1990.”
Prema njegovim riječima, nositelji te obrade bili su centri SDS-a
Zagreb i Split, a svrha operativne gupne obrade ‘Trs’ bila je
kontoliranje žarišta tzv. neprijateljske djelatnosti “koja se
manifestirala u vidu aktivnosti određenih vjerskih zajednica” i u
“svrhu identifikacije nositelja tih djelatnosti”.
Istaknuo je i da su pojedini ljudi koji su bili obuhvaćeni tom
obradom kasnije bili pripremani za suradnju sa Službom državne
sigurnosti.
“U dokumentaciji o grupnoj obradi nema direktne tvrdnje da je
privatni tužitelj (Tomislav Karamarko) doušnik Udbe, odnosno u
okviru naše Službe, ali to se može iščitati iz sadržaja
dokumentacije koja se nalazi u arhivima. Dokumentaciju sam ja
osobno pisao i potpisao pa bi uvid u dosje operativne grupne
obrade ‘Trs’ dao odgovor na sva pitanje. Ne smijem reći u kojem
je svojstvu bio privatni tužitelj naveden u toj dokumentaciji jer
se to sve može utvrditi uvidom u tu dokumentaciju”, kazao je
Barišić.
Naveo je i da je u konkretnom slučaju Tomislava Karamarka bio da
se nastavi “operativno kombiniranje”, a taj termin znači da su
operativci dobili odobrenje da nastave razgovore izvan službenih
prostorija u svrhu pripreme za vrbovanje. “A to je sve bio
sastavni dio procesa uspostave suradničkog odnosa u Službi
državne sigurnosti”, kazao je Barišić, dodajući da je “s tim
procesom” bio upoznat sve dok svu raspoloživu dokumentaciju o tom
slučaju nije dao “organima sigurnosti JNA”.
‘Suradnički odnos morao je biti dobrovoljan’
“Dogovor o suradničkom odnosu morao je biti isključivo
dobrovoljan jer bi se u suprotnom kršila ljudska prava. Mogli su
se koristiti i kompromitirajući dokumenti kako bi se nekoga
privolilo na suradnju. Kad me se pita je li takvo što korišteno i
slučaju operativnog kombiniranja nad Tomislavom Karamarkom,
odgovor je da su bili određeni pisani materijali koji su
upućivali na njegove veze s Željkom Malnarom”, rekao je Barišić
dodajući kako ti materijali nisu bila prijetnja državnoj
sigurnosti, već klasični prekršaji ili “neko kazneno djelo”.
Na Karamarkovo pitanje kako je moguće da je navodno 1980.
surađivao s Malnarom kojeg je upoznao tek 1994. Barišić je
odgovorio da je taj podatak dobio službenim putem iz tadašnje
službe sigurnosti. Barišić je na pitanje ima li tadašnji gradski
SUP evidentiran taj podatak odgovorio “od kuda da ja to znam”.
Karamarko je tijekom ispitivanja često prekidao Barišića, a u
jednom mu je trenutku dobacio i “sram te bilo, tukao si ljude, a
sada pričaš nešto”.
Službeno, njegovi su odvjetnici prigovorili istinitosti
Barišićeva iskaza navodeći da je “motiviran osobnim animozitetom”
što je “vidljivo iz činjenice da je i sam nakon intervjua Josipa
Manolića sa spornom izjavom i sam dao intervju u kojem je ponovio
slične tvrdnje” odnosno da je Karamarko bio suradnik Udbe.
Karamarkova obrana: Barišić za svoje tvrdnje nije ponudio ni
jedan dokaz
Osim toga, istaknuli su i da Barišić kao svjedok obrane nije
ponudio ni jedan materijalni niti personalni dokaz. Obrana je u
nastavku postupka za svjedoke predložila Stjepana Mesića i
Krunislava Olujića, a Karamarkovi odvjetnici Smiljana Reljića i
Božu Kovačevića, bivšeg šefa SDS-a u Zagrebu.
Sud je prihvatio ispitivanje Kovačevića, ali i dokazni prijedlog
obrane da se pribavi dokumentacija o operaciji ‘Trs’ čije će se
dostavljanje najprije zatražiti od Hrvatskog državnog arhiva, a
tek nakon toga će se odlučiti o saslušanju drugih svjedoka. Iduće
ročište zakazano je za početak lipnja.
Tužbu protiv Manolića, za kojega traži kaznu od 350 dnevnih
dohodaka, Karamarko je najavio nekoliko dana nakon objave spornog
intervjua Nacionala u lipnju 2015. Manolićeve tvrdnje da je
krajem 80-tih godina surađivao s tadašnjom Službom državne
sigurnosti koja ga je ucijenila zbog veza sa sitnim kriminalcima,
ocijenio je lažima i klevetama plasiranima u javnost “zbog
političkih motiva i u predizborne svrhe”.
Karamarko je tada tvrdio i da su neki bivši djelatnici SDS-a,
koji su ga operativno obrađivali, spremni na sudu posvjedočiti da
su Manolićeve optužbe na njegov račun lažne, odnosno da nije bio
suradnik tajne službe bivše Jugoslavije, već je bio žrtva SDS-ove
operativne akcije kodnog naziva ‘Trs’.
Naglasio je da je cijeli život otvoreno promicao proeuropsku i
antitotalitarnu politiku te da ga Manolić ga želi diskreditirati
jer se zalaže za procesuiranje krivaca za komunističke
zločine.
Osim Manolića Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i tjednik
Nacional protiv kojega je nepravomoćnom presudom dobio 70.000
kuna.
