HDZ-ovci su Buriću preporučili čak i psihološku pomoć!
Već u svom prvom nastupu, 20. listopada, HDSSB-ov Burić uspio je
iživcirati predsjedavajućeg Vladimira Šeksa. Naime, Burić je tada
vladajuće optužio za sramotan odnos prema Slavoniji i Baranji, međutim
Šeks je reagirao tek kada je Burić spomenuo Sanadera koji je, kako je
tada izrekao za govornicom, uz pomoć HDZ-a poveo politički progon
protiv Branimira Glavaša. Šeks je Burića upozorio da mu je isteklo
vrijeme, no HDSSB-ovac nije odustajao.
‘Kolega Burić izvolite napustiti govornicu!’, uzaludno je tada vikao
Šeks, te u jedan trenutak čak u pomoć pozvao i stražu. Šeks je Buriću
na kraju oduzeo riječ i izrekao mu opomenu.
Iako je to trenutno umirilo HDSSB-ovca, već koji sat kasnije sukobio se s predsjedavajućim Ivanom Jarnjakom. ‘Nemojte to raditi. Molim vas, ne možete na taj način raspravljati i ne
smijete. Imate poslovnik i bilo bi pametno da ga proučite. To vam nije
normalno ponašanje u Saboru’, rekao mu je tada Jarnjak.
Novi incident zbio se već dvadesetak dana kasnije prilikom rasprave o
izvještaju glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića o radu DORH-a.
Burić je tada Bajića nazvao političkom marionetom, a predsjedavajući
Jarnjak mu je zbog izlaganja van teme udijelio i dvije opomene.
Međutim, događaj koji je uz Sanaderov povratak u saborske klupe,
definitivno probudio uspavane saborske zastupnike zbio se početkom ovog
mjeseca, odnosno 9. prosinca kada je zbog svog ponašanja Burić doslovce
izbačen iz dvorane.
Tema saborske rasprave bilo je skidanje imuniteta
Ivi Sanaderu, a Burić je prvu opomenu od predsjedavajućeg Šeksa zaradio
kada je HDZ nazvao zločinačkom organizacijom. Šeksu se čaša prelila
kada je Burić poručio da u Hrvatskoj postoje dvije vlade – jedna u
Banskim dvorima, a druga u Remetincu.
‘I jednoj i drugoj vladi zajednički je nazivnik HDZ’, kazao je Burić.
Nakon takvog napada na HDZ, Šeks mu je oduzeo riječ, te je nakon što se
Burić nije htio udaljiti s govornice staži naredio da ga izbace van iz
sabornice, što je i učinjeno.
Podosta blago, sa samo dvije opomene, prošao je vjerojatno Burićev
najžešći ispad u kojem se poslužio govorom mržnje i Hrvatsku vratio u
rane devedesete. Radilo se o raspravi o načinu glasanja nacionalnih
manjina, pri čemu su Buriću trn u oku bili Srbi.
‘Ovakva prava kakva se traže za srpsku nacionalnu zajednicu u Hrvatskoj
ima malo koja manjina u svijetu, ako je uopće ima, a pogotovo ih nema
neka manjina koja je započela i vodila rat i počinila takva zvjerstva
kakva su pobunjeni Srbi učinili protiv države u kojoj su živjeli i u
kojoj i danas žive.
I nakon što im je sve oprošteno, zahvaljujući
Zakonu o oprostu, umjesto zahvale traži se još. Zar i kruha preko
pogače, zar nije dosta biti jednak? Zar se mora biti jednakiji i od
drugih nacionalnih manjina, i od hrvatskog naroda u dijaspori, ali i u
samoj Hrvatskoj’, grmio je Burić s govornice.
No nije stao samo na tome, nego je SDSS-ovog predsjednika Vojislava
Stanimirovića nazvao četnikom koji je, kako kaže, u Vukovaru bio desna
ruka Šljivančaninu. ‘Vojislav Stanimirović umjesto da guli dugogodišnji
zatvor i dalje uživa u saborskoj mirovini, pa se čak i ruga nevinim
vukovarskim žrtvama’, poručio je tada HDSSB-ovac.
Rasprava u kojoj se glasalo o Kosoričinoj kadrovskoj križaljci po
Burića je protekla relativno mirno iako ju je započeo biblijskim
citatom, a u jednom trenutku spomenuo i ‘novu autobusnu liniju u
Zagrebu koja vozi od središnjie HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, preko
Banskih dvora i Sabora, do Remetinca’.
Opomene od predsjedavajućeg Luke
Bebića nije bilo, no bilo je savjeta od strane HDZ-ovaca. Buriću su,
naime, preporučili psihološku pomoć.
