Nevenka Mesić je kupnjom namještaja i kućanskih aparata koji su završili u njezinim stanovima u Rovinju i Puli oštetila Rovinjsko sunce za 40-ak tisuća kuna!
Trosobnim stanom u zagrebačkom naselju Sigečica Ministarstvo obrane odužilo se i Nevenki Mesić, samoprozvanoj “Majci Slavonije”. Bojnici Mesić 24. studenoga 1992. godine MORH je dodijelio stan površine 76,7 četvornih metara u Korčulanskoj 10, piše večernji list.
Dok mnogi naši sugovornici njenu karijeru u brigadama HV-a i u Ministarstvu obrane opisuju ne baš lijepim riječima, tadašnji ministar obrane, pokojni Gojko Šušak, očito je imao drukčije mišljenje.
Naime, u odluci Ministarstva obrane iz studenoga 1992. godine piše da je Nevenka Mesić stan u Zagrebu zaslužila “jer je bila pripadnica 106. i 3. brigade HV-a, stoga što je bojnica i zato što sada radi u MORH-u”.
Nadasve je zanimljiv nastavak objašnjenja u kojemu piše da je Eleonora Mesić, njena kći, “vojnik 106. brigade, 3. brigade i pripadnica MORH-a”. Još je intrigantniji nastavak obrazloženja u kojemu piše da su “Nevenka i Eleonora Mesić nositeljice Spomenice Domovinskog rata 90.-92.”.
Naime, Eleonora Mesić rođena je 20. kolovoza 1973. godine. Što bi značilo da je Eleonora postala “vojnik” s nepunih 18 godina!
Nevenka Mesić, kao dopredsjednica kluba žena sudionica Domovinskog rata, 28. siječnja 2002. izjavljuje: “U postrojbe Zbora narodne garde priključila sam se 26. lipnja 1991. godine. Tada počinje moj ratni put po slavonskom, banijskom i južnom bojištu.
S ponosom kažem da sam jedna od rijetkih majki koja je zajedno s kćerkom sudjelovala u Domovinskome ratu. Iako još nije bila punoljetna, moja se kći, odmah nakon mature, priključila postrojbama hrvatskih oružanih snaga, gdje se i danas, nakon 11 godina, nalazi kao pripadnica Četvrte splitske brigade.”
Nakon umirovljenja bojnica Mesić prihvatila se humanitarno-socijalnog rada te je osnovala udrugu za pomoć zlostavljanoj djeci i odraslima. Upravo zbog svog “humanitarno-socijalnog rada”, a ne svojih ratnih zasluga, postala je poznata široj javnosti kada je na vidjelo izašla afera “Rovinjsko sunce”.
Naime, nju su kao predsjednicu Upravnog vijeća rovinjskog doma, što je bila od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2006. godine, optuživali da je tolerirala seksualno uznemiravanje štićenica za što je, navodno, bio odgovoran njen sin Romeo, te da je dom oštetila za najmanje 525 tisuća kuna.
Na koncu je sud presudio da je Nevenka Mesić od početka 2003. do 2006. godine zlorabila svoj položaj predsjednice Upravnog vijeća Rovinjskog sunca te kupnjom namještaja i kućanskih aparata koji su završili u njezinim stanovima u Rovinju i Puli oštetila Rovinjsko sunce za 40-ak tisuća kuna. Zbog toga je dobila zatvorsku kaznu od deset mjeseci koju trenutačno služi u Požegi.
No, Nevenka Mesić ne treba biti suviše razočarana. Jer, kada odsluži kaznu, moći će se vratiti kući, u Rovinj. Ili pak u stan u Zagrebu u Ulici Davorina Bazjanca 13. Taj je stan kupila 27. travnja 2006. godine nakon što je prodala stan u Korčulanskoj dobiven od MORH-a.
Iako u rješenju od 24. studenoga 1992. godine piše da joj se stan daje na privremeno korištenje, očito se u međuvremenu “privremeno” pretvorilo u “stalno”.
Naime, vojni stan u Korčulanskoj 10 Nevenka Mesić najprije je otkupila po povlaštenim uvjetima za nešto više od 50.000 kuna, a potom ga je 28. svibnja 2001. godine prodala za 153.000 njemačkih maraka.
Tako barem piše u kupoprodajnom ugovoru. No, Nevenka Mesić preprodajom MORH-ova stana zaradila je vjerojatno i više. Jer, tržišna vrijednost tog stana bila je veća od one prikazane u kupoprodajnom ugovoru.
Nevenka Mesić bila je svjedok u sudskom procesu vođenom protiv Branimira Glavaša i ostalih zbog ratnih zločina počinjenih u Osijeku 1991. godine. Podsjetimo, od njenog svjedočenja tada se očekivalo mnogo jer je N. Mesić kao zaposlenica Sekretarijata narodne obrane vodila “ratni dnevnik”, a dijelovi tog dnevnika koji su procurili u javnost teško su teretili Branimira Glavaša.
No, na koncu sudac nije prihvatio prijedlog tužitelja da se kao dokaz prihvate njezine bilješke o zbivanjima u Osijeku 1991. godine. U sudnici je tada kazala da zbog psihičkog stanja nije sposobna svjedočiti i da se prihvati njen raniji iskaz iz 2006. u kojemu nije teretila osumnjičene.
Večernji list iz svojih je vojnih izvora dobio potpunu evidenciju takozvanih vojnih stanova. Točnije, cjelovit pregled stanova koje je MORH odlukom Vlade, poslije raspada Jugoslavije, dobio na raspolaganje, kao i onih koje je samo Ministarstvo obrane u ratnim i poratnim godinama izgradilo za svoje potrebe.
Sama podatkovna baza podijeljena je u nekoliko datoteka. Svaka je od datoteka tablica s detaljnim prikazom i opisom sadržaja. Jedna tablica obuhvaća cjelokupan fond vojnih stanova u Republici Hrvatskoj, njih 39.542, s imenom i prezimenom te punom adresom njihovih vlasnika i privremenih korisnika.
Druga je tablica temeljitija i u njoj je malo više od 14.500 zahtjeva za dobivanjem stana. Treća tablica vrlo je detaljan popis vojnih stanova i stanara za područje grada Zagreba i okolice. Sastoji se ponajviše od ljudi koji su se tada nalazili u vojnim stanovima, a koju četvrta tablica po redu, najzanimljivija, nadopunjava.
U njoj je, naime, popis svih stanova koje je MORH na ovaj ili onaj način nekomu dodijelio od 1991. pa do kraja 1996. godine. U tom skupu javnih podataka, pedantno posloženih na jednome mjestu, pronašli smo dosad vrlo dobro skrivene informacije.
Dva naličja rata: Zaslužnici se bore za stanove, drugi za život!
24. studenoga, 1992. – Bojnica Nevenka Mesić dobiva od MORH-a stan površine 76,70 metara četvornih u Korčulanskoj 10.
Teške borbe za Gradačac, gdje srpske snage položaje HVO-a i Armije BiH napadaju i granatama punjenima bojnim otrovima. Srbi teškim strojnicama gađaju civile u Zadru. Ima i ranjenih.
8. prosinca, 1992. – Nadan Vidošević u Splitu kupuje stan od 98,46 kvadrata. Poslije od MORH-a dobiva i stan u Zagrebu.
U stečajnom postupku nalaze se 364 poduzeća s čak 70.510 zaposlenika. Od početka godine stečajni je postupak završio u 235 hrvatskih tvrtki. Srpske snage pucaju po Karlovcu iz kasarne u Gornjem Mekušju.
