Reakcije na intervju su bile brojne, sezale su od tihe podrške do veoma glasnih negodovanja i protivljenja
Reakcije nakon intervjua Dominiquea Strauss-Kahna
u središnjem dnevniku uglavnom kreću u smjeru negodovanja zbog manjka
suosjećanja, no mnogo se važnijim čini primijetiti da čovjek, lišen kako
sudskih optužbi tako i svih državnih funkcija, i dalje vrši snažan
utjecaj na političku klimu u Francuskoj.
Prvi intervju koji je Dominique Strauss Kahn dao nakon što je oslobođen optužbi za silovanje sobarice Nafissatou Diallo
u središnjem dnevniku francuske televizije pratilo je 13 milijuna
gledatelja. Tu razinu gledanosti središnji dnevnik postigao je zadnji
put 2005. prilikom nereda u pariškim predgrađima, što dovoljno govori o
interesu za prvi medijski nastup bivšeg direktora MMF-a i neizglednog
predsjedničkog kandidata Socijalističke stranke.
Reakcije na intervju su bile brojne, sezale su od tihe podrške do veoma
glasnih negodovanja i protivljenja, koja su, ovisno o pozicijama
komentatora, bila veoma različito intonirana. Jedna od češćih reakcija
bila je negodovanje, posebice od strane američkih medija, pa i
francuskih, nesklonih lijevoj opciji kojoj DSK pripada, da je izrazio
nedovoljno, a po mnogima i nikakvo suosjećanje spram njujorške sobarice.
Priznavši odmah na početku moralnu pogrešku, ali jednako tako odlučno
odbivši sve navode o prisilnom odnosu u apartmanu hotela Sofitel, manjak
suosjećanja zapravo je samo logična posljedica unutar njegove obrane.
Neizostavne su bile i opaske o tome kako je novinarka Claire Chazal koja je vodila intervju krajnje nepogodna za taj posao zbog svog navodno bliskog odnosa sa suprugom Strauss-Kahna, Anne Sinclair,
također poznatom novinarkom. Pojavila se, među ostalim, i komparativna
analiza u Le Mondeu u kojoj se intervju uspoređuje s drugim slavnim
intervjuom iz 1998. godine, u kojem Bill Clinton pojašnjava prirodu svog odnosa s Monicom Lewinsky.
Iz medijskog nastupa, dva aspekta se čine jako bitnim, a podjednako su
neodređena, što se teško može smatrati slučajnošću. Prvi se tiče
nastavka profesionalne karijere Strauss-Kahna kao priznatog ekonomskog
stručnjaka. Naime, u intervjuu nije odgovorio na upit o tome hoće li
nastaviti raditi u privatnom sektoru, već se samo zadovoljio općim
opaskama o potrebi da se u bliskoj budućnosti mora nešto jasno poduzeti u
smjeru federalizacije EU-a jer će inače Europa završiti kao mjesto
socijalne nejednakosti i nezaposlenosti.
A drugi, vjerojatno i konzekventniji, tiče se njegovog utjecaja na
nadolazeće predsjedničke izbore. Iako je u intervjuu potvrdio da se
planirao i sam kandidirati, što je bio predmet dugomjesečne medijske
spekulacije i prije eskalacije sudskog slučaja, te da podupire
Socijalističku stranku, nije se izjasnio o imenu kandidata. No potvrdio
je da je prije izbora napravio pakt s Martine Aubry, jednom od
predsjedničkih kandidatkinja lijeve opcije, no i to je priznanje
ostavilo dovoljno slobodnog prostora za sve tipove političkih igara
pogađanja, koje će se neminovno pojavljivati u medijima.
Zapravo, implicitni utjecaj DSK-a na predstojeće izbore u Francuskoj
nema što čuditi. Nakon 150.000 naslovnica, koje je, prema prijašnjim
procjenama, iznjedrio sudski slučaj, medijski fenomen nužno ima efekt
bumeranga. U tom je procesu DSK lišen svih političkih funkcija i
pretenzija, no javnost je dobila njegovu sjenu koja neće tek tako
nestati.
