Le Monde donosi priču prema kojoj bi u slučaju gubitka predsjedničkih izbora, Sarkozy odustao od političkog života u cijelosti
Suočen ne samo s lošim anketnim rezultatima i sa
sniženim kreditnim rejtingom, već i s negativnim reakcijama bliže i šire
javnosti na niz mjera, kao što su protjerivanje stranaca (Roma,
Tunižana, stranih studenata), uvođenje novog, ‘socijalnog’ PDV-a te nove
stavke o kažnjavanju u slučaju nijekanja genocida Turske nad Armencima,
Nicolas Sarkozy se odlučio na novu, poprilično odvažnu predizbornu
taktiku.
Le Monde donosi tako priču prema kojoj bi u slučaju gubitka predsjedničkih izbora Sarkozy prosto
odustao od političkog života u cijelosti. Na prvi mah, pretpostavka da
bi jedan od ambicioznih političara europske scene tako olako napustio
javnu arenu djeluje pomalo naivno. No Sarkozy, koji je tijekom mandata s
pravom zaradio nadimak ‘hiperpredsjednik’, kako zbog svoje neutažive
želje za medijskom prisutnošću, tako i zbog tabloidiziranog privatnog
života, uvijek je pomno odmjeravao kanale preko kojih će komunicirati s
javnošću.
Bilo da se radi o ‘poslušnim’ novinarima kojima se rado okruživao ili o
velikim stranačkim govorima, orkestriranima u autentičnoj, američkoj
show-bizz maniri, ostavljanje dobrog imidža bilo je kod Sarkozyja
redovito na samom vrhu liste prioriteta. A ta ga taktika dosad nije
iznevjerila u usponu.
Stoga je zanimljiv zaokret nastao kada je svoju tradicionalno tvrdu
retoriku, kojom je tako volio ostavljati dojam predsjednika koji ‘sve
stiže i o svemu brine’, odlučio bitno smekšati u delikatno predizborno
vrijeme. Naime, u privatnom razgovoru s novinarima lansirao je nekoliko
znakovitih izjava: ‘U slučaju poraza, prekidam s politikom. Da, to je
sigurno’; ‘Prvi put u svom životu, suočavam se s mogućim krajem svoje
karijere’.
Istina, dodao je da ta karijera može završiti ili za nekoliko mjeseci
ili za pet godina, u slučaju osvajanja novog mandata predsjednika
Republike. Začinio je svoje dirljivo obraćanje novinarima i citatom Pascala
o čovjeku koji je tako ustrojen da zaboravlja da će umrijeti. No one
koji bi olako rado prigrlili novog, mudrog i spokojnog Sarkozyja koji
sanja tek o ‘ugodnom životu nakon politike i novim iskustvima’, kako se
sam izrazio, demantirao je ubrzo svojim uobičajenim izljevima
bezgraničnog samopouzdanja.
Naime, kao odvjetniku po struci već mu se nude zanimljive ponude, primjerice u grupaciji Bouygues, a i sam je tijekom samita G20 u Cannesu iskreno i nedvosmisleno priznao: ‘I ja bih u budućnosti zarađivao novac.’ No valja razumjeti konfuznog predsjednika na kraju neizvjesnog mandata
pred još neizvjesnijim izborima. Valja dobro pripremiti toliko
neželjeni, ali opet potencijalni scenarij gubitka izbora.
Tu se nude
dvije opcije, ili konferansjea à la Bill Clinton ili
odlaska u lukrativni privatni sektor, opcija kojoj je Sarkozy svakako
naklonjeniji. Poput mnogih njegovih svjetskih kolega, Sarkozyja jako
brine slika koju će o sebi ostaviti u budućnosti, pa je izjavio: ‘Ako
želimo biti voljeni u budućnosti, valja znati napraviti rez.’
A u slučaju pak onog optimističnog scenarija prema kojem osvaja drugi
predsjednički mandat, tek će samouvjereno zaključiti kako se pred izbore
jako isplati pokazati svoje ‘humano’ i ‘ranjivo’ lice.
