Svrgnuti ukrajinski
predsjednik Viktor Janukovič i službeno se nalazi u bijegu pošto je
ministarstvo vanjskih poslova za njim raspisalo tjeralicu zbog masovnih
ubojstava civila.
“Otvorena je službena istraga zbog masovnih ubojstava mirnih
građana”, objavio je vršitelj dužnosti ministra unutarnjih poslova Arsen
Avakov na svom twitter profilu. Dodao je da je izdan uhidbeni nalog za
Janukovičem za kojeg se od subote ne zna gdje je, te nekoliko drugih
osoba koje se smatra odgovornima.
Janukovič (63) je napustio Kijev helikopterom u petak, na dan
potpisivanja sporazuma s oporbom kojim je zaustavljeno višednevno
nasilje s više od 80 mrtvih. Od petka navečer Janukovič se kreće
‘cik-cak’ zajedno sa šefom svog ureda Andrijem Klujevim. Prvo su otišli u
Harkiv, zatim u Donjeck, gdje su ga aerodromski graničari spriječili da
privatnim zrakoplovom odleti iz zemlje, piše BBC.
U nedjelju je bio na Krimu u svojoj privatnoj rezidenciji u
Balaklavi, koju je napustio u povorci tri automobila zajedno s Klujevim i
nekoliko zaštitara, rekao je Avakov. Trenutačno se ne zna gdje je.
“Zatvorili su sve komunikacijske sustave”, rekao je Avakov.
Dan nakon Janukovičeva bijega iz Kijeva, prozapadni Oleksander
Turčinov izabran je za predsjednika parlamenta i time privremenog
ukrajinskog predsjednika. Tom odlukom Janukovič je postao jedan od
rijetkih državnika koji je uličnim prosvjedima dvaput zbačen s dužnosti
predsjednika države.
Električar iz sumornog industrijskog grada Donjecka na istoku
zemlje, Janukovič se na političku pozornicu popeo sa svim diplomama
čvrstog momka, uključujući i dva kraća boravka u sovjetskim zatvorima
zbog krađe i fizičkog napada.
Taj dio njegove biografije je izbrisan kad je krenuo u politiku.
Prvo je postao guverner Donjecka, a kasnije i premijer u predsjedničkom
mandatu Leonida Kučme, čiji je bio štićenik. Prvi udarac doživio je na
predsjedničkim izborima 2004. kada jest izabran, ali mu je Narančasta
revolucija onemogućila da se zbog izborne prijevare popne na vlast.
Pokretačka snaga revolucije bila je Julija Timošenko, što joj
Janukovič nikada nije oprostio. Plamen njihova neprijateljstva upaljen
prije deset godina gori i danas. Tijesno ju je pobijedio na
predsjedničkim izborima 2010. i godinu poslije izveo pred sud zbog
zlouporabe premijerske dužnosti u mandatu predsjednika Viktora Juščenka.
Međunarodna zajednica je to suđenje i sedmogodišnju kaznu smatrala
nedvojbeno politički motiviranim. Čim je Janukovič pao, Timošenko je
puštena iz zatvora.
“Janukovič nije osoba koja se oslanja na racionalne kalkulacije.
Njegov stil razmišljanja razlikuje se od zapadnih političara koji
preferiraju racionalne analize. Janukovič se oslanja na intuiciju, na
unutarnji glas i vlastito iskustvo. On je klasični postsovjetski
političar koji se oštro razlikuje od kolega sa zapada”, kazao je na
početku ukrajinske krize politički analitičar Volodimir Fesenko.
Teško ga je pročitati, svoje karte drži na prsima i ne pokazuje
ih niti onima koji su mu bliski. “Njegov krug je vrlo uzak i mi čak ne
znamo tko su mu najbliži ljudi, s kim ide u lov, s kim igra tenis”,
dodaje Fesenko.
Iako to tada nije znao, Janukovič je svoju političku sudbinu
zapečatio u studenome kada je u posljednji tren odustao od potpisivanja
trgovinskog sporazuma s EU-om i, doduše pod pritiskom, zakucao na vrata
Vladimira Putina.
Europski izaslanici razgovarali su tada s Viktorom Janukovičem
gotovo svakoga dana kako bi očistili put za sklapanje povijesnog
trgovinskog sporazuma Europske unije i Ukrajine, ali iznenađenje koje su
doživjeli kada je ukrajinski predsjednik, samo nekoliko dana prije
summita u Vilniusu, odustao od dogovora pokazuje da nisu dobro
“pročitali” tog zagonetnog državnika, koji je bio nepoznanica za mnoge u
inozemstvu, ali i u njegovoj domovini. Tek su onda shvatili da imaju
posla s pragmatičnim liderom sovjetskog tipa koji je pripreme za summit
pretvorio u geopolitičko cjenkanje.
Europski diplomati kazali su da Janukovič pregovore doživljava
kao pritisak, a takav pritisak ne daje uvijek rezultate. “Ima snažan
karakter. Ne popušta pritisku sve dok mu se stvarno ne može oduprijeti”,
rekao je analitičar Mihajlo Pohrebinski.
To se, nažalost, pokazalo i u događajima na Trgu neovisnosti. Popustio je tek pošto je živote izgubilo 80 ljudi.
Što će biti s njim dalje, teško je predvidjeti. Njegovo najjače
uporište jest na istoku zemlje i na Krimu, ali pitanje je koliko mu je
potpore ostalo. Odrekao ga se dio njegove vlastite Stranke regija,
odrekli ga su se i ukrajinski oligarsi koji su ga podupirali. Nove
ukrajinske vlasti sigurno neće odustati od njegova progona jer tvrde da
je osobno naredio da se puca na prosvjednike na Majdanu. Možda je sada
ključno pitanje je li ga se odrekao i Vladimir Putin.
