Transparency International Hrvatska (TIH) zatražio je danas
izmjene i dopune Zakona o pravu na pristup informacijama, ističući da
zbog nedorečenosti zakona povjerenik za informiranje informacijom smatra
samo materijalizirani podatak, a ne i nespremljene informacije kojima
raspolaže tijelo javne vlasti.
“Kako bi se javnosti omogućio
nesmetan pristup informacijama tijela javne vlasti, tražimo drugačiju
definiciju informacije, primjerice onakvu kakva je bila u Zakonu o pravu
na pristup informacijama iz 2003. godine”, istaknula je u priopćenju
predsjednica TIH-a Davorka Budimir.
U TIH-u ističu da im se sve se više novinara žali zbog poteškoća pri dobivanju informacija od tijela javne vlasti.
“Posljedica je to neodređenosti Zakona o pravu na pristup
informacijama koji omogućuje da ga povjerenik za informiranje tumači
iznimno restriktivno. Naime, povjerenik pod informacijom podrazumijeva
samo već materijalizirani (pisani, spremljeni) podatak u određenom
dokumentu ili zapisu, ali ne i informaciju s kojom raspolaže tijelo
javne vlasti, ali koja do trenutka traženja još nije spremljena, tj.
materijalizirana u određenom dokumentu, zapisu i sl. To u praksi ide
tako daleko da tražitelj informacije gotovo mora znati urudžbeni broj
dokumenta s informacijom koju traži ili će njegov zahtjev za pristup
informacijama, odnosno žalba biti odbijena”, navode u priopćenju.
Podsjećaju i da u Zakonu o pravu na pristup informacija stoji da
je “informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u
obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom
obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani,
tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi
zapis)”.
“Pritom je navedeno da informacija može biti ‘u bilo kojem
drugom obliku’ pa bi se moglo zaključiti da informacija ne mora biti ‘u
obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra’, već da se može raditi o
saznanju koje još nije materijalizirano ili se ne nalazi u jednom, nego
više dokumenata. Međutim, praksa s kojom se susreću tražitelji, a
posebice novinari, pokazuje da ih povjerenik za informiranje u slučaju
žalbe na šutnju tijela javne vlasti na njihov zahtjev u pravilu upućuje
na dugotrajni sudski postupak ako traže informaciju ili odgovor za koju
tražitelj ne zna u kojem se točno dokumentu nalazi (iako je nedvojbeno
da s tom informacijom tijelo javne vlasti raspolaže). Zbog toga je Zakon
o pravu na pristup danas od male pomoći, osim ako ne traže točno
određeni dokument”, ističu u TIH-u.
