Bolivijski birači u nedjelju izlaze na predsjedničke izbore
na kojima će, sudeći po svima anketama, aktualni predsjednik,
karizmatični i po mnogočemu uspješni Evo Morales, glatko osvojiti treći
mandat.
Prema anketi Ipsosa, ljevičarski populist Morales (54) osvaja 59
posto glasova u prvom krugu, a ‘najopasniji’ oporbeni kandidat Samuel
Doria Medina zaostaje čak 45 posto i trenutno mu se potpora kreće oko 14
posto. Ostali predsjednički kandidati – bivši konzervativni predsjednik
Jorge Tuto Quiroga, bivši gradonačelnik La Paza Juan del Granado i
Fernando Vargas – zaostaju još i više.
Morales, prvi bolivijski predsjednik iz redova autohtonog
indijanskog stanovništva i bivši uzgajivač koke, prvi je put pobijedio
na izborima 2005., te ponovno 2010. Ako pobijedi i treći put i odradi
mandat do kraja, postat će predsjednik s najduljim stažom u povijesti
Bolivije, zemlje kojoj je politička nestabilnost bila više pravilo nego
iznimka.
Morales se smatra nekom vrstom modernog oca nacije. Prije pet
godina uveo je novi ustav koji, među ostalim, priznaje autonomiju
autohtonog stanovništva Bolivije. Nacionalizirao je ključne industrije u
zemlji, među kojima industriju plina i nafte. BDP se udvostručio između
2005. i 2011. Stopa nezaposlenosti između 2005. i 2010. pala je s 8,4
na samo četiri posto, dok je udjel umjereno siromašnih u ukupnom
stanovništu pao sa 60 na 49,5 posto, a onaj krajnje siromašnih sa 38 na
25 posto. Iskorijenio je nepismenost u zemlji.
Ekonomski i socijalni uspjeha Bolivije nije mogao ignorirati ni
program Ujedinjenih naroda za razvoj UNDP istaknuvši kako je Bolivija
najuspješnija zemlja Latinske Amerike u “prebacivanju” resursa
najranjivijim pripadnicima stanovništva.
Alternativa neoliberalizmu
Morales se odlučio za “alternativu neoliberalizmu” pa je
nacionalizirao naftnu i energetsku industriju, rudnike,
telekomunikacije, dogovorio nove uvjete za izravna strana ulaganja, uveo
ekspanzivnu fiskalnu politiku i prekinuo slobodni uvoz ekonomski
strateški važnih proizvoda, ističe Guardian. Istodobno je došlo do
distribucije ekonomskog viška među stanovništvom, i to kroz direktne
gotovinske transfere i obveznice, kao i do rasta plaća. Zahvaljujući tim
isplatama i programima povećao se broj djece koja idu u školu, više
starijih ljudi počelo je primati državne mirovine, a majke koje nemaju
zdravstveno osiguranje dobile su pristup prenatalnoj i postnatalnoj
skrbi.
Čak je i UN-ov Ured za narkotike i kriminal (UNODC) priznao neke
od njegovih uspjeha. Pohvalio ga je za smanjenje nasada koke za 26
posto u posljednje tri godine unatoč tome što je Morales odbio
surađivati s američkom DEA-om i što dalje dopušta žvakanje lišća koke.
Kritičari optužuju Moralesa za povredu ustava usvojenog 2009.
koji uključuje limit od dva uzastopna predsjednička mandata. Prošle je
godine vrhovni sud donio odluku da se njegovo obnašanje dužnosti
predsjednika od 2006. do 2009. godine ne smatra prvim predsjedničkim
mandatom budući da je bilo prije usvajanja novog ustava. Oporba smatra
tu odluku neprihvatljivom, ali samo bespomoćno gleda dok se Morales
mirno približava svom trećem mandatu.
Da bi pobijedio u prvom krugu, Morales mora dobiti 50 posto svih
važećih glasova plus jedan glas ili osvojiti 40 posto glasova, ali s
deset posto većom razlikom od najbližeg protukandidata.
Ovi izbori nisu samo mogućnost za odlučujući poraz desnice, nego
će također pokazati jesu li Morales i njegov vladajući MAS – Pokret
prema socijalizmu – politički sposobni produbiti ono što Bolivijci
nazivaju svojim “procesom promjene”.
Osim predsjedničkih održavaju se i parlamentarni izbori, a ovo
će biti prvi put da će svi bolivijski građani koji žive u inozemstvu i
registrirani su birači (otprilike 272.000) moći glasovati.
Također, prvi put svaka stranka, prema novim ustavu iz 2009.,
mora imati spolni paritet, odnosno jednak broj muškaraca i žena na
stranačkim listama. To je teško provesti u praksi, ali ako bude
uspješno, broj žena u parlamentu mogao bi biti najveći ikad u Boliviji,
ako ne i najveći u svijetu.
Ove izbore ne prati polariziranost kao one 2009. kada su bogate
bolivijske pokrajine (Santa Cruz, Beni, Pando i Tarija) odlučile
pokazati zube i oduprijeti se Moralesovoj nacionalizaciji i onome što je
nazivao ekonomskom transformacijom. Tada su mjesni političari imali
podršku dominantne bjelačke poslovne zajednice koja je tražila autonomno
upravljanje pokrajinskim naftnim i plinskim izvorima. Morales se nije
odrekao nacionalizacije, ali je popustio i dao im određenu autonomiju.
Tenzije su splasnule, a tome je i pomoglo što Morales, iako zadržava
socijalističku retoriku, ipak uspijeva privući strana ulaganja u zemlju.
Vlada kaže da nacionalizacije više neće biti. BDP je lani rastao
6,8 posto, a ove se godine očekuje veći od pet posto. Sve to ukazuje na
to da Morales neće imati većih poteškoća u osvajanju novog mandata.
