Talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, koji je u novogodišnjoj
poruci naciji najavio povlačenje s dužnosti, a premijer Matteo Renzi
zahvalio mu na devet godina pouzdanosti i odgovornosti, bivši je
marksist koji se prometnuo u ključnu osobu talijanskog establišmenta i
najstariji je šef države u Europi.
Napolitano je stekao nadimak “Re Giorgio” (kralj George), što
odražava izniman utjecaj tog političara s karijerom duljom od šest
desetljeća koju je okrunio predsjedničkom dužnosti preuzetom u svibnju
2006.
U obraćanju naciji u srijedu, na staru godinu, Napolitano je najavio da će se povući, ali nije rekao točno kada.
Premijer Matteo Renzi, pred kojim je sada najteži politički
izazov otkako je prije deset mjeseci preuzeo dužnost jer mora
organizirati izbor novog šefa države složenim izbornim postupkom,
zahvalio je Napolitanu na dosadašnjem radu.
“Devet godina službe, pouzdanosti, odgovornosti. Predsjednik
kojemu danas možemo reći ‘Hvala, Giorgio'”, napisao je Renzi na svom
Twitteru, prenosi agencija Ansa.
Treće gospodarstvo eurozone 89-godišnji Napolitano predvodio je
kroz četiri promjene vlade, dvoje opće izbore i teške trenutke potkraj
2011. kada je Italija bila na rubu stečaja koji bi eskalirao u europsku
financijsku krizu.
Komunist izrastao u umjerenog političara
“Komunist koji je spasio Italiju”, kaže se u jednoj biografiji objavljenoj prošle godine.
Napolitano se pridružio Talijanskoj komunističkoj partiji 1945. i
podržao je sovjetsku invaziju na Mađarsku 1956. Ali do 1970-ih
prometnuo se u umjerenog političara, “omiljenog komunista” bivšeg
američkog državnog tajnika Henryja Kissingera.
Ključan trenutak njegova predsjedničkog mandata bila je smjena
premijera Silvija Berlusconija, diskreditiranog nizom financijskih i
seksualnih skandala, Marijem Montijem, neizabranim tehnokratom, u
studenome 2011.
Italija je time dobila ozbiljniju vladu koja je usvojila hitne
mjere štednje i tako spriješila gospodarski slom u grčkom stilu. No time
se Napolitano izložio i kritikama za otvoreno prekoračenje
predsjedničkih ovlasti.
Berlusconi, koji je tada pristao prepustiti vlast Montiju, tvrdio
je da je bio žrtva “mekog državnog udara” nakon što je američki novinar
Alan Friedman otkrio u knjizi da je Napolitano planirao tu smjenu
mjesecima.
Napolitano je stekao neprijatelje i u oporbenom Pokretu pet
zvijezda, ponajprije zbog toga što je odlučio riješiti postizbornu
blokadu prošle godine potporom vladi ljevice i desnice iz koje je
isključen taj antiestablišmentski pokret.
Talijanske predsjedničke ovlasti poput harmonike
Predsjednici bi u Italiji trebali biti nepristrani. No
njihova uloga nije samo ceremonijalna: mogu raspustiti parlament,
posredovati u vladinim koalicijskim pregovorima, imenovati premijere i
staviti veto na zakone koje smatraju neustavnima.
“Istina je da se predsjedničke ovlasti u Italiji šire i sužavaju
poput harmonike. U vrijeme krize su šire, a sužavaju se kada se stvari
odvijaju glatko”, rekao je Roberto D’Alimonte, profesor politologije na
rimskom Sveučilištu LUISS.
“Istina je da je Napolitano bio intervencionistički predsjednik,
ali bili smo u velikoj neprilici. Da sustav nije bio u rasulu, miješao
bi se mnogo manje. Besmisleno je tvrditi da je prekoračio svoje
ovlasti”, rekao je.
Jedini predsjednik Itlaije koji je dobio drugi mandat
Napolitano je prvi put ušao u parlament 1953. Jedini je
talijanski predsjednik koji je dobio drugi uzastopni mandat. Na kraju
prvog sedmogodišnjeg mandata 2013. zamoljen je da ostane jer se
parlament nije mogao dogovoriti o njegovu nasljedniku. Pristao je, ali
je upozorio da neće ostati do kraja mandata zbog svoje poodmakle dobi.
Zadnjih mjeseci Napolitano je u svojim istupima bio vidno umoran i
emocionalan, često prekidajući govore, čime je pokazao i svoju ranjivu
stranu iako je cijeloga života bio na glasu kao nesentimentalan i
pedantan.
Ranije u karijeri, bio je predsjednik donjeg doma parlamenta od
1992. do 1994. te ministar unutarnjih poslova od 1996. do 1998., u prvoj
vladi lijevog centra Romana Prodija.
Bio je i zastupnik u Europskom parlamentu od 1989. do 1992. i od
1999. do 2004. Uvjereni europejac, radio je na preobrazbi Komunističke
partije u socijaldemokratsku snagu, proces koje je dovršen zadnjih 20
godina.
Talijanska komunistička partija odrekla se komunizma nakon pada
Berlinskog zida 1989. Nekoliko je puta promijenila ime i raskolila se, a
njezini ostaci spojili su se s lijevim krilom demokršćana 2007. u
Demokratsku stranku, koja je trenutačno na vlasti.
Rođen u Napulju u dobrostojećoj obitelji, Napolitano je studirao
pravo, a poznat je kao veliki ljubitelj filmske umjetnosti. Sa suprugom
Clio ima dva sina, Giovannija i Giulija.
Po pisanju talijanskih medija, kao mogući Napolitanovi
nasljednici spominju se Romano Prodi, bivši predsjednik Europske
komisije i dva puta premijer, zatim Giuliano Amato, također bivši
premijer, te ministar financija Pier Carlo Padoano.
