Tvrdnja srbijanskog premijera
Aleksandra Vučića da je na popisu nestalih više Srba nego Hrvata,
prema hrvatskim podacima koje je verificirala i Srbija nisu točni jer
od 1600 hrvatskih državljana nestalih tijekom rata na području RH, 930
osoba nestalih 1991. i 1991. pretežito su hrvatske nacionalnosti, dok
je 670 osoba nestalih 1995. pretežno srpske nacionalnosti.
Podatke o nestalim osobama
iznio je u ponedjeljak u Ministarstvu branitelja pomoćnik ministra za
zatočene i nestale Ivan Grujić, koji nije želio komentirati Vučićevu
izjavu, ističući da govori o stvarnom stanju evidetniranih nestalih
hrvatskih državljana u RH. Prema trenutnom stanju, dodao je,
evidentirano je 1600 nestalih osoba, hrvatskih državljana – od tog broja
930 osoba je pretežno hrvatske nacionalnosti, a 670 srpske
nacionalnosti.
Po podacima kojima raspolaže Ministrstvo branitelja, koji zasad
nisu ažurirani, nešto manje od 200 osoba državljana Srbije nestalo je na
teritoriju RH, kazao je Grujić i dodao da ta brojka nije uključena u
brojku od 1600. Ti podatci iznijeti su u Knjizi osoba nestalih na
području Republike Hrvatske, koju su objavili Ministarstvo branitelja,
Ministarstvo obrane, Hrvatski crveni križ i Međunarodni crveni križ.
Grujić bitnom smatra definiciju nestale osobe, jer tu dolazi do
nejasnoća, a nestala osoba je ona o kojoj nema saznanja gdje se nalazi
ili nema potvrde o njenoj smrti. Popisi nestalih osoba napravljeni su
polazeći od te definicije i prema kriterijima Međunarodnog crvenog križa
koji su preporučeni kroz rezoluciju od strane UN-a.
Ustvrdio je da je za traženje 670 osoba, koje su hrvatskih
državljani pretežno srpske nacionalnosti, nadležna Republika Hrvatska, a
nikako Srbija. To je, napominje, potvrđeno kroz zapisnike i službene
sastanke sa srpskim nadležnim tijelima, gdje se kaže da su hrvatski
državljani u nadležnosti traženja Hrvatske, a da Srbija može ukazati
opravdani interes, kao i što Hrvatska može pokazati opravdani interes za
državljane Srbije hrvatske nacionalnosti nestale na teritoriju Srbije.
Za ocjene da je na institucijama odgovornost zbog sporog procesa
pronalaska nestalih osoba, Grujić kaže da “stvari treba staviti na
mjesto”. “Volio bih da je taj proces puno brži, ali realno proces
pronalaženja nestalih osoba, gdje se praktično svaki treći dan riješi
jedan slučaj, je među vodećima u svijetu”, poručio je, istaknuvši kako
to ipak nije dovoljno za članove obitelji žrtava.
Pojasnio je da se pronalasci temelje na identifikacijama ranije
ekshumiranih osoba, ali i na novijoj ekshumaciji.
“Učinak bi bio puno
veći kad bi dobili podatke, a to je jedno od otvorenih pitanja s
Republikom Srbijom, gdje se nalaze masovne grobnice koje su premještene
1995. godine. To je prvo pitanje koje uvijek postavljamo i oni raspolažu
takvim podacima”, kazao je Grujić, dodavši da je sljedeće otvoreno
pitanje i ono gdje se nalaze grobnice nastale 1991. i 1992. koje nisu
premještene.
“Kad bi dobili takvu informaciju pronalazak nestalih osoba
postao bi samo stvar tehnike i brzine realizacije tehničkih mogućnosti,
ali bez takvih informacija mi smo upućeni da iz svojih resursa kroz
mukotrpan rad pronalazimo takva moguća mjesta uz enormne troškove, ali
smo uporni u tome i pronalazimo nova grobišta”, kazao je Grujić.
Zaključio je da bi podaci koji postoje u određenim arhivama taj
proces ubrzao. Upravo zbog toga, naglasio je, hrvatski zahtjevi sa svih
razina upućeni su u pravcu da Srbija ustupi te podatke preko svojih
nadležnih tijela. Njihova Komisija za nestala lica bi te podatke trebala
prikupiti od nadležnih institucija i proslijediti Hrvatskoj.
Kad je riječ o 670 osoba koje su pretežno srpske nacionalnosti,
Grujić kaže da su većinom smrtno stradale i pokopane na poznatim
grobištima.
Devedeset posto tih grobišta, kaže Grubić, je ekshumirano,
posmrtni ostaci su obrađeni, ali je potrebno znanstveno identificirati
te osobe, što neće trajati u nedogled. S druge strane, ističe, Hrvatska
ne zna gdje su pokopane osobe nestale 1991. 1992. godine.
Na novinarsko inzistiranje da kaže je li srbijanski premijer
govorio istinu, Grujić je rekao da nije analizirao njegovu izjavu, ali
da su brojke jasne, iako, ističe, za proces traženja uopće nije bitan
broj koliko je čijih nestalo, nego je bitno da se deklarativna politička
volja pretvori u stvarnu političku volju, koja bi omogućila srbijanskim
tijelima da te podatke dostave Hrvatskoj.
Po podacima koje je također iznio, 1991. ukupno je bilo
evidnentirano više od 18.000 nestalih osoba, pretežno hrvatske
nacionalnosti, a njihove sudbine su riješene kroz razmjene, oslobađanja,
isporuke posmrtnih ostataka i pronalaženja grobišta. U akcijama Bljesak
i Oluja 1995. nestao je određen broj hrvatskih građana srpske
nacionalnosti, od kojeg je pronađeno 655 osoba čiji su ostaci predani
obiteljima. Još 300 obrađenih posmrtnih ostataka čeka identifikaciju.
Kako bi saznali istinu o nestalima 1995. godine, Hrvatska je
pokrenula aktivnost u Srbiji za popisivanje nestalih osoba. Taj popis je
jedan od kontrolih mehanizama za Knjigu nestalih osoba, rekao je Grujić
i zaključio kako se kriterija treba držati da bi se onemogućilo
manipuliranje brojevima, a Srbija je pristala na te kriterije.
