Najavom ukidanja “Programa 72 sata” novi ministar
zdravlja izazvao je buru reakcija. Hoće li “Progam” preživjeti? Kako
stanje u zdravstvu komentiraju sadašnji i bivši ministar? Što o svemu
misli struka?
U HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovali su aktualni ministar
zdravlja Dario Nakić, bivši ministar zdravlja Siniša Varga,
predsjednica HUBOL-a Ada Barić te Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog
vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih
tehničara.
Ministar Dario Nakić
izjavljuje kako je program “72 sata” – Potemkinovo selo. “I prije smo
davali prednost pacijentima s malignim oboljenjima”, podsjetio je Nakić.
“Nemate stručno opravdanje da će se nekomu tko je naručen na operativni
zahvat za sedam dana dogoditi nešto loše, a odgađanjem nekih drugih
pacijenata s primjerice srčanim problemima, može”. Nakić ističe kako su
liste čekanja u različitim institucijama drugačije te čeka sve podatke
kako bi mogao imati točnu sliku stanja
“Iz pozicije Opće bolnice Zadar možda tako izgleda, ali na nacionalnoj razini nije tako”, rekao je Siniša Varga
i dodao da je Program funkcionirao u pet KBC-ova te smatra to začetkom
programa. “Ono što treba naglasiti da je on okrenut mjerljivosti sustava
zdravstva, iako se mnogi protive mjerenju učinkovitosti”, osvrnuo se
Varga i poželio svom nasljedniku da bude uspješniji od njega.
Ada Barić
na početku emisije pozdravila je najmlađe bolesnike na onkološkim
odjelima i rekla da liječnici ne bježe od mjerenja učinkovitosti.
Upitala je bivšeg ministra otkud je preuzet model Programa 72 sata, na
što je on odgovorio kako je to hrvatska specifičnost s Instituta za
tumore koja će se nastojati predstaviti svijetu. “Za liste čekanja niti
slučajno nisu krivi liječnici primarne zaštite”, oštro je odbacila Barić
optužbe da liječnici šalju pacijente na nepotrebne specijalističke
pretrage.
“Ogromna administracija prebačena je na medicinske sestre, a one istovremeno moraju odraditi i svoj posao”, istaknula je Anica Prašnjak
koja smatra da ne treba uznemiravati javnost “militantnim pohodima
jednih prema drugima”. “Nisu li posebno medicinske sestre, uz liječnike,
posebno premorene, kada govorimo o prekovremenim i neplaćenim satima”,
pitala se Prašnjak i pokrenula pitanje kako je moguće da liječnici mogu
ići nakon radnog vremena u privatne prakse, a medicinske sestre ne
dobiju to dopuštenje – pa moraju raditi na crno.
