Američki proturaketni štit u Europi aktivirat će se u
četvrtak, gotovo desetljeće nakon što je Washington NATO-u predložio
zaštitu od iranskih raketa, te usprkos tome što Rusi upozoravaju da se
radi o prijetnji miru u središnjoj Europi.
U jeku napetosti između
Rusije i Zapada, američki i NATO dužnosnici u udaljenoj zrakoplovnoj
bazi Deveselu u Rumunjskoj proglasit će proturaketni štit operativnim.
Događa se to nakon godina planiranja, milijardi utrošenih dolara i
neuspjelog uvjeravanja Rusa da se štit neće koristiti protiv Moskve.
Sve ključne komponente, uključujući i rakete, bile su postavljene u
rumunjskoj bazi u prosincu 2015. ali još nisu bile u potpunosti
integrirane u sustav NATO-a za obranu od balističkih raketa.
“Sada imamo moć zaštititi NATO u Europi”, rekao je Robert Bell, izaslanik američkog ministra obrane Asha Cartera u NATO-u.
“Iranci postaju sve jači i moramo razmišljati unaprijed. To nije
usmjereno prema Rusiji”, rekao je novinarima, dodavši kako će sustav
uskoro biti stavljen pod kontrolu NATO-a.
SAD će u petak u Poljskoj krenuti s gradnjom drugog takvog položaja
koji bi trebao biti gotov do 2018. i koji će NATO-u, uz radare i brodove
na Sredozemlju, dati trajni i neprekidni štit.
Rusija je sa nezadovoljstvom gleda na takvu demonstraciju snaga svog
hladnoratovskog rivala u nekad komunističkoj istočnoj Europi u kojoj je
prije bila utjecajna. Moskva smatra kako ih NATO pokušava okružiti blizu
strateški važnog Crnog mora, sjedištu ruske flote u kojem Savez planira
pojačati patrole.
Aktiviranje štita dolazi u vrijeme dok NATO jača svoje snage u
Poljskoj i na Baltiku, poučen iskustvom ruske aneksije Krima iz 2014.
godine, čemu Rusija odgovara jačanjem svojih zapadnih i južnih bokova s
tri nove divizije.
Usprkos američkim uvjeravanjima, Kremlj smatra kako je pravi cilj
proturaketnog štita neutralizirati nuklearni arsenal Moskve dovoljno
dugo u slučaju međusobnog rata u kojem bi SAD prvi izveo napad.
Štit se oslanja na radare koji registriraju lansiranje raketa u
svemir. Senzori zatim mjere putanju rakete a prturaketni projektili
presreću i uništavaju cilj u svemiru, prije no što se vrati u Zemljinu
atmosferu, što se može učiniti s brodova i kopnenih baza.
Ruski ambasador u Danskoj upozorio je prije godinu dana da će danski
ratni brodovi postati meta ruskih nuklearnih raketa ako se Danska
pridruži projektu štita postavljanjem radara na svoje brodove. Danska
nadograđuje barem jednu fregatu kao “senzor” za balističke rakete.
Turska je već postavila američki radar, kao i Nizozemska na svojim
brodovima. SAD za obranu ima i četiri broda u Španjolskoj, a sve projekt
financiraju sve države članice.
“Balistička protuobrana prijeti stabilnosti i strateškoj imovini
Rusije”, rekao je za Reuters Aleksander Gruško, ruski ambasador u
NATO-u.
Američki dužnosnici odbacuju ovo gledište kao “stratešku paranoju” i
optužuju Moskvu za prekid pregovora s NATO-om u 2013. čiji je cilj bio
pojašnjavanje djelovanja štita. Dodali su kako su Rusi zahtijevali
dogovor kojim bi se ograničila sposobnost i opseg protubalističke
obrane. “Nijedna vlada ne bi pristala na to”, smatra Bell.
Ruski dužnosnici brinu se zbog tehnologije za koju SAD tvrdi da ne
posjeduje, što uključuje presretače raketa brzine 10 kilometara na
sekundu, sposobnih za uništenje ruskih raketa.
Američka vlada pokrenula je i zaustavila projekt obrambenog štita
2007., da bi ga novoizabrani predsjednik Barack Obama ponovno pokrenuo
2009. godine. Službeni cilj projekta bio je zaštititi Sjevernu Ameriku i
Europu od država poput Irana i Sjeverne Koreje, što je dio strategije
koja uključuje i presretače raketa u Kaliforniji i Aljasci.
Balističke rakete, koje se razlikuju od krstarećih po tome što
napuštaju Zemljinu atmosferu, imaju doseg od 3 tisuće kilometara.
Unatoč dogovorima svjetskih sila i Tehrana da se ograniči iranski
nuklearni program, na zapadu vjeruju kako Iranska revolucionarna garda i
dalje razvija tehnologiju balističkih raketa, provodeći barem dva
testiranja godišnje.
“Teže većim udaljenostima i preciznosti”, rekao je Douglas Barrie,
stručnjak za zračno-svemirsku obranu na međunarodnom Institutu za
strateške studije (IISS).
“Mogu promašiti za stotinu metara, no to ne isključuje napade na gradove ili veoma velike zračne baze”, zaključuje Barrie.
