Srbijanski čelnici često ističu kako žele prijateljske odnose s Hrvatskom,
no oni ne samo da se ne ponašaju prijateljski, nego čak ni korektno. To
potvrđuju zadnje izjave predstavnika srbijanske vlade, koji bi, kako izgleda, najviše
htjeli da se Hrvatska izopći ne samo iz Europske unije nego i s cijelog
europskog kontinenta.
Naime, nakon objavljenih istraživanja hrvatskih povjesničara o događajima u Srbu
1941. i poništenja presude kardinalu Stepincu, ti “prijatelji” iznijeli su
protiv Hrvatske brojne optužbe, neistine i obmane. Ako je i od Srbije, previše
je.
No, ne čudi me toliko ponašanje srpske vlade koliko mlaki odgovori i šutnja
svih dosadašnjih hrvatskih vlada na to ponavljanje lažnih optužbi o buđenju
“povampirenog ustaštva i nacizma” u Hrvatskoj. Nažalost, hrvatski dužnosnici
nisu svjesni da srbijanski čelnici igraju na kartu da sto puta ponovljena laž
na kraju postane istinom, pogotovo ako se na te laži odmah ne reagira.
Kao zastupnica u Europskom parlamentu u posljednje tri godine uvidjela sam kako
Srbija ulaže puno u lobiranje, a da je hrvatskom državnom vrhu, nažalost,
lobiranje bilo nepoznata i nebitna stvar. Ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj,
najglasnije su one skupine koje neistomišljenike optužuju da su fašisti, ne
shvaćajući da je fašizam upravo to što ne dopuštaju drugima da imaju drukčije
mišljenje. Koliko mi je poznato, u demokraciji je dopušteno iznositi svoje
mišljenje bez sankcija, a ti tzv. antifašisti ih upravo zagovaraju.
Zato se nadam da će Hrvatska na parlamentarnim izborima u rujnu dobiti
vladu koja je samosvjesna i koja prihvaća svoju povijest onakvom kakva je
doista bila, a ne onakvu kakvom je prikazuju samozvani “antifašisti”. Nadam se
da će nova hrvatska vlada u punom smislu biti upravo to – HRVATSKA VLADA.
