Malo dana dublje dira izraelsku dušu od Dana sjećanja na Holokaust. Dok je zemlja u četvrtak šutjela u znak sjećanja na šest milijuna Židova koje su nacisti ubili, kao i uvijek, mnogi su ponavljali istu frazu: nikada više.
Ali za neke u Izraelu, dok rat u Gazi i dalje uništava
palestinski narod i briše cijele obitelji, “nikada više” dobilo
je novo značenje.
Dok su najmoćniji političari zemlje, uključujući premijera
Benjamina Netanyahua, prisustvovali svečanosti u Yad Vashemu,
memorijalnom centru Holokausta u Jeruzalemu, troje preživjelih
Holokausta u osamdesetim godinama stajalo je ispred s natpisom:
“Ako smo izgubili suosjećanje prema drugima, izgubili smo svoju
ljudskost.”
Oko 64 kilometra dalje, na trgu u središtu Tel Aviva, tisuće
ljudi, uključujući potomke preživjelih Holokausta, držalo je
fotografije palestinske djece ubijene od početka rata. Deseci
drugih stajali su uz ceste u crnom, držeći prazne lonce kao
simbol gladi u Gazi, piše Guardian.
U posljednjim mjesecima, osobito nakon što je u ožujku propao
prekid vatre između Hamasa i Izraela, zemlju su zahvatile
prosvjedi. Oni su glasno pozivali na kraj rata u ime spašavanja
preostalih izraelskih talaca u Gazi – njih 24 za koje se vjeruje
da su živi – i vraćanja tijela 35 ubijenih. Ipak, gotovo da se
nije spominjalo patnju i razaranje koje izraelski napadi nanose
civilima u Gazi.
Od 8. listopada 2023., kada je počeo kopneni i zračni napad nakon
Hamasovog smrtonosnog napada dan ranije, u Gazi je ubijeno više
od 51.000 ljudi. Od nastavka rata u ožujku ubijeno je gotovo
2.000 Palestinaca. Ministarstvo zdravstva u Gazi ne razlikuje
civile od boraca, ali više od polovice ubijenih su žene i djeca.
Za mnoge Izraelce, užasi napada 7. listopada, kada su tisuće
Hamasovih militanata napale kibuce, gradove i sela na jugu
Izraela, ubivši više od 1.200 ljudi i uzele 251 taoca
(uključujući bebu od devet mjeseci), učinili su ih ravnodušnima
prema patnji Palestinaca – osobito dok su taoci još u
zarobljeništvu.
Dok su deseci tisuća Izraelaca pozvani u vojsku, mnogi imaju
članove obitelji na bojišnici. U međuvremenu, ljudska tragedija
Gaze gotovo je potpuno odsutna iz izraelskih medija. Za neke,
Hamasov napad dokaz je da Izrael nikada neće biti siguran dok
Palestinci žive u Gazi.
Ipak, sve više glasova unutar Izraela počinje se protiviti ratu,
pozivajući na njegov kraj kako bi se spasili i taoci i civili u
Gazi. Sve je više pisama rezervista vojske i zračnih snaga,
umirovljenih pa čak i aktivnih časnika, koji traže od vlade da
zaustavi rat – ne samo zbog izraelskih života, već i zbog nevinih
Palestinaca.
Glasovi suosjećanja
Veronika Cohen (80), preživjela Holokausta rođena u getu u
Budimpešti, došla je prosvjedovati ispred Yad Vashema jer, kako
kaže:
“Ne vjerujem da možemo pamtiti vlastitu patnju a da ne priznamo
patnju Gaze – smrti desetaka tisuća djece, glad koja sada vlada i
za koju smo dijelom odgovorni. U mom srcu to zauzima isto
mjesto.”
Svjesna je da je manjina u Izraelu po pitanju isticanja
palestinske patnje:
“Ljudi ovdje vide Palestince kao druge i zato su podigli
barijeru. Uspjeli su se ne osjećati njihovu bol, a to mi je
neshvatljivo. Kad čitam priče o patnji u Gazi, osjećam isto kao
kad razmišljam o Holokaustu.”
Cohen su oči zasuzile dok je opisivala fotografiju palestinskog
dječaka kojem su bombe raznijele ruke.
“U vijestima je pisalo da je, čim se probudio iz operacije, pitao
majku: ‘Kako ću te sada zagrliti?’ Za mene je to priča o
Holokaustu. Zato smo ovdje – da probudimo ljude za njihovu
patnju.”
Ruth Vleeschhouwer Falak (89), koja je kao dijete preživjela
nacističku okupaciju Nizozemske, rekla je:
“U 1930-ima, da su Nijemci glasno ustali protiv nacista, možda ne
bi uspjeli učiniti ono što su nam učinili. Za mene je govoriti –
nužnost.”
Ilana Drukker Tokotin (87), koja je djetinjstvo provela u
skrivanju od nacista, dodala je: “Kažu: nikada više. To znači –
nikada više za ikoga. Zato stojimo ovdje.”
Zabrane i otpor
Oni koji pokušavaju u antiratne prosvjede uključiti glasove iz
Gaze često se suočavaju s otporom, pa čak i nasiljem policije.
Nakon smrti više od 500 djece u Gazi samo u posljednjem mjesecu,
pokret “Zajedno stojimo” – progresivna organizacija Izraelaca i
Palestinaca – organizirao je prosvjed u Tel Avivu povodom Dana
sjećanja, posvećen ubijenoj djeci i izraelskim taocima.
No policija je zabranila isticanje fotografija ubijene djece i
korištenje izraza poput “etničko čišćenje”. Pokret je osporio
zabranu na sudu, dobio presudu i pokrenuo kampanju postavljanja
tih fotografija na plakate i autobusne stanice diljem Izraela –
gotovo 200 i dalje se postavlja.
“Već dugo postoji nespremnost da se uopće razmišlja o ljudskoj
cijeni rata u Gazi”, rekao je Alon-Lee Green, suvoditelj pokreta.
“Ali otkad je vlada ponovno započela napade, nešto se počinje
mijenjati. Ovo ubijanje događa se na zemlji koju dijelimo i našim
rukama. Kako to više možemo ignorirati?”
U četvrtak navečer, na istom trgu gdje se već mjesecima
prosvjeduje za taoce, tisuće su držale fotografije djece iz Gaze
– bebe, mališane, braću i sestre u svečanoj odjeći – svi ubijeni
u proteklih 18 mjeseci, piše Guardian.
“Nepodnošljivo je gledati ta lica djece, koja se nimalo ne
razlikuju od moje”, rekla je umjetnica Noa First (46), držeći
fotografiju bebe D’ne Khatib. “Moji su djed i baka pobjegli iz
Holokausta u Njemačkoj – drago mi je da nisu živi da vide što je
Izrael postao.”
Nasilne reakcije
No, prosvjedi su izazvali i žestoke reakcije. Tijekom
demonstracija, desničarska skupina vikala je u megafon: “Spustite
te natpise. To su novi nacisti s druge strane granice.”
Oko 50 ljudi stajalo je u tišini s praznim loncima, prosvjedujući
protiv izraelske blokade pomoći Gazi – hrane, vode i lijekova
koji ne mogu ući više od 50 dana. Odgovor je bio – vrijeđanje i
bijes: “Izdajnici!”, vikao je jedan čovjek. Drugi je psovao i
vikao: “Trebate svi biti u Gazi.”
Među prosvjednicima je bila i izraelska glumica i redateljica
Shira Geffen s natpisom “glad je ratni zločin”
“Ljudi u Izraelu žele ignorirati da smo mi ti koji ne samo da
bombardiramo Palestince, nego ih i izgladnjujemo. Ali što se više
ljute na nas i što nas više pokušavaju ušutkati, to ćemo glasnije
vikati.”