Predsjednik Zoran Milanović održao je do 12 sati konferenciju za medije u Uredu predsjednika na Pantovčaku.

“Sjećam se scena iz ranih 2000-ih, kad se mijenjala vlast, kad su potpredsjednici i članovi Odbora za nacionalnu sigurnost bili najveće zvijezde. Prošle su godine i od mene je bilo malo riječi. Ali, ovo što ću vam sada reći nema toliko veze sa sigurnosno obavještajnim službama, koliko s kaznenim postupkom i DORH-om”, započeo je Milanović pa nastavio:

“Krenut ću ovako… Plenković je jučer komentirao moj posjet Dubrovniku, kao da je to nešto važno i kao da me nešto svrbi. Ništa me ne svrbi. Ali, nešto me peče i boli jako, ne mogu gledati kako se jednog opskurnog lika pokušava proizvesti u glavnog državnom tužitelja. Tome moram stati na put, koliko god mogu onime što mi stoji na raspolaganju. I to radim.

Plenković je spomenuo Mamića, ne znam zašto. I Turudića u tom kontekstu. Ja ga nisam spominjao. Ali, kad se Plenković “outao”, na meni je nastaviti tim putem. Pišući mu dopis povjerljive prirode, u kojem mu nisam dostavio neke svoje podatke nego dokumente SOA-e, očekivao sam da će me nazvati, ali nazvao je njega i pitao ga je li kriv. Pitao ga je je li kriv, on je rekao “ja sam super dečko” i to je bilo u redu. Tako otprilike to izgleda.”

Krenuo je detaljnije u tematiku, kako bi bilo jasnije o čemu se radi.

“Plenković je nekonzistentan. Što to znači? Ništa nije u redu. Nije istina da je dokumente dobio od mene, laže, dobio ih je dan ranije iz SOA-e. To je prokletstvo Plenkovića i njegovih bufona. Bio sam premijer tada, otišao sam pa se vratio. Ulagani su ogromni napori da Turudić napreduje, osnovan je i nebitan sud, na kojem su ga zeznuli suci jer su izabrali drugog, Horvatovića ili kako se zove…

Inače se ne zna kako se suci zovu, osim tog jednog, Turudića. U nadi da Plenković nije pitao i Mamića, čovjeka kojeg gledam drugačije nego Turudića… Čovjeka brojnih talenata, ne znam što mu je trebalo to što je napravio. Turudić je nešto drugo, pohlepni uhljeb koji obnaša jako važnu dužnost. Vidio sam u medijima pokušaje spinanja tih sastanaka Mamića i Turudića, piše se da sastanci nisu na ništa utjecali.

To kao vjerujemo Turudiću. Kao, našli su se dvaput po dvije minute. Nije bitno koliko dugo su trajali sastanci”, kazao je predsjednik i nije se zaustavio:

“Bila je 2015., Mamić se htio približiti predsjednici Kolindi, ona se probala od toga obraniti i nije ni na koji način zbog toga bila ugrožena. Mamić je dugo bio predmet interesa DORH-a, koji se obratio SOA-i.

Turudićev sud na zahtjev USKOK-a odobrava određene mjere. Uključuje se i SOA, ali nju ne zanima Turudić nego Mamić. I tako prvi put Mamić biva uhićen 1. srpnja 2015. To je prvi put da je uhićen i priveden. Ja sam bio premijer.

On je uskoro pod istragom koju pokreće sud kojeg vodi Turudić. Mamić izlazi van, a već prije toga, na proljeće, SOA dolazi do saznanja da se gospoda sastaju i to pod čudnim okolnostima.

Već prije toga, SOA mjerama iz članka 33 Zakona o SOA-i, dolazi do saznanja koja nije tražio i očekivao, da se gospoda sastaju pod vrlo čudnim okolnostima. To nije keferić, krsna slava, bar micva… Ali tada Mamić još nije pod istragom. Cijelu tu godinu Turudić je predsjednik Županijskog suda. Krajem osmog mjeseca, gospoda opet imaju tajni susret pod plaštom noći, voze se satima, skrivaju na tajnim mjestima.

Tada Mamić više nije bio osumnjičenik, nego pod istragom, dao je jamčevinu da neće utjecati na postupak. DORH je tada bio obaviješten o tome. Mamić je, iako je pušten iz pritvora, i dalje bio pod nadzorom. Turudić tu biva uočen. Ja vidim da se tu nešto događa i pitam Plenkovića kad će nazvati Mamića, hoće se i s njim posavjetovati.”

Turudić je postao šef Vrhovnog suda i 2019. prolazi sigurnosnu provjeru, što predsjedniku nije jasno kako se moglo dogoditi.

“Plenković ne radi ništa da sazna bitne stvari. To je njegova dužnost. Nikada se ovakvim stvarima nisam bavio. Računaš, stat će. Utišat će se. Ja predlažem čovjeku da ide na izbore. To je pravi način. Tu sigurnosna provjera ne znači ništa. Ali glavnog državnog odvjetnika ne bira narod, nego se bira političkim dogovorom.”

Milanović ne zna što su točno pričali Turudić i Mamić, ali…

“Svakome s dvije vijuge u glavi je jasno da takva vrsta kontakta nije dopustiva. Zamislite da u SAD-u FBI prati nekog problematičnog tipa, kojeg imaju pod mjerama, a onda zabilježe da mu kriomice u auto pod okriljem noći ulazi predsjednik suda, mislite da ih ne bi zanimalo staviti ga pod mjere? O čemu su mogli razgovarati u trenucima dok je ovaj pod istragom, a on je predsjedik suda? Vlast koja drži do kredibiliteta i uoči izbora ne može si ovako nešto dopustiti. Ovdje se radi o promociji suspektnog tipa na prvu represivnu poziciju u državi.”

Objasnio je zašto 2015. nije upozorio javnost na ove susrete.

“Bio sam u koluziji s tim ljudima. Imao sam druge brige, gledao sam, nisam mogao vjerovati, bio sam diskretan, računao sam da će proći, da će se neke stvari u društvu popraviti. Jer, šta je, nema sudaca kao Turudiću, nitko nije takav. Ima i ponetko korumpiran, ali to je mali broj ljudi. Oni govore svojim presudama, koje te mogu koštati slobode, a ne poganom stranačkom pozicijom. Ne pod šatorima u Savskoj, kao predsjednik Županijskog suda. Hrvatska tog nikad nije imala, čak ni za vrijeme Tuđmana. I on se trudio da državni odvjetnik barem stvara privid poštenja. Nakon što je lagao nekoliko puta, kao oko saznanja o bratiću, pitanje je tko bi te htio prihvatiti. Da nisam predsjednik, to bi zaudaralo u arhivama, ali jesam predsjednik.”