Saborska zastupnica Socijaldemokrata Romana Nikolić organizirala je u četvrtak Tribinu o palijativnoj skrbi s ciljem unapređenja standarda znanja i vještina te usavršavanja kompetencija potrebnih za samostalno pružanje palijativne skrbi.

Palijativna skrb predstavlja osnovno ljudsko pravo, no nažalost u Hrvatskoj se razvoj palijativne skrbi odvija iznimno sporo. Potrebu za palijativnom skrbi u Hrvatskoj ima do 46 tisuća pacijenata na godišnjoj razini, a to nisu samo starije osobe, već svi bolesnici čije su bolesti neizlječive i progresivne, što uključuje i djecu. Stoga Socijaldemokrati pozivaju na hitno unapređenje sustava palijativne skrbi u Hrvatskoj. 

Zastupnica Nikolić naglasila je kako „stanje palijativne skrbi u Hrvatskoj varira po regijama, a niz nedostataka nužno je adresirati. Na primjer, u Osječko-baranjskoj županiji jedino Opća županijska bolnica Našice ima stacionarni Odjel palijativne skrbi. Mobilni palijativni timovi suočavaju se s nedostatkom adekvatnog prostora i opreme, nedostaju standardne operativne procedure, registar palijativnih bolesnika nije uspostavljen, a brza linija za palijativne bolesnike nikada nije zaživjela.“

Na tribini je istaknuta hitnost potrebe za međuresornom suradnjom između Ministarstava zdravstva i socijalne skrbi, te poboljšanje uvjeta rada u palijativnoj skrbi kao i povećanje napora i financijskih sredstava od strane državne i lokalne vlasti.

„Unatoč tome što se razvoj palijativne medicine i hospicijske skrbi prepoznaje kao javno zdravstveni prioritet, potrebno je veće angažiranje Vlade i povećanje financijskih ulaganja kako bi se ostvarili stvarni pomaci. Nužno je i podizanje svijesti u zajednici o važnosti palijativne i hospicijske skrbi kao mjeri civilizacijskog stupnja razvoja društva.“ – rekla je Katija Ćulav, dr.med. reanimatologije i intenzivnog liječenja.

Edukacija zdravstvenih radnika i nezdravstvenih profesionalaca prepoznata je kao ključna, a ujedno je naglašena i potreba valoriziranja njihovog rada te zaštita od izgaranja. Sudionici tribine također su naglasili važnost podizanja svijesti u zajednici o smrtnosti, kvaliteti života, prevenciji, samopomoći te pomoći drugima od najranije dobi kao i njegovanje kulture volontiranja, te stvaranje suosjećajne zajednice.