Filozof Marko Vučetić gostovao je jučer na Prvom programu HRT 1 u emisiji Razgovor s razlogom, gdje je komentirao aktualno stanje u hrvatskom društvu, podjele i, kako tvrdi, rastuće pojave koje opisuje kao „bacil fašizma“.
Govoreći o identitetu hrvatskog društva, Vučetić je ustvrdio kako je problem u tome što se društveni temelji često vežu uz ratna iskustva. „Svako društvo nam je bilo utemeljeno na ratu – Drugom svjetskom ratu ili Domovinskom ratu. Rat ne može biti izvor istine ni morala“, rekao je, dodajući da rat služi onima koji se ne mogu suočiti s vlastitom slobodom pa stvaraju privid da ih je netko drugi oslobodio. Prema njegovim riječima, uniforma može donijeti sigurnost od vanjskog neprijatelja, ali ne i individualnu slobodu, zbog čega razliku između vojne i „mentalne okupacije“ ne vidi kao bitno različitu.
U tom kontekstu poručio je da dio ljudi koji sebe smatraju razvojačenim braniteljima nastupaju prema društvu kao „antropološki okupatori“
– Koja je bitna razlika između toga što nemam neprijatelja koji oružjem nasrće na mene od onoga da onaj koji se razvojačio od oružja nasrće na mene da bih mu ja trebao biti zahvalan na svojoj slobodi, ja ne vidim tu razliku, jedna je vojna okupaciju, a drugo mentalna okupacija. Nama je problem što su oni koji su skinuli uniforme počeli doživljavati kao osvajače naše mentalne, antropološke, političke, socijalne, psihološke slobode. Oni koji sebe smatraju razvojačenim braniteljima, oni koji smatraju da im trebate biti zahvalni jer su vas oslobodili, došli su pred vas kao antropološki okupatori, suočite se s njima i da se suoče sa zahvatom slobodnog čovjeka svjesnog vlastite smrti.
Na pitanje o podjelama u društvu rekao je da polarizacija sama po sebi nije nužno loša jer otvara prostor pluralizmu, ali je problem što društvo ostaje zarobljeno između dvije suprotstavljene strane koje teško koegzistiraju. U osobnom osvrtu spomenuo je i obiteljsku povijest iz Drugog svjetskog rata te istaknuo kako ne želi prodavati naslijeđenu imovinu radi osobne ugode, prisjećajući se iskustava koja je imao na otoku Vir.
– Znam da se u Drugom svjetskom ratu netko borio protiv fašizma u antifašističkom pokretu i unutar moje obitelji. Da je netko iz ovog grada, da je netko tjerao Talijane, Nijemce i ustaše koji su se prepuštali da se iživljavaju nad mojim precima, da siluju moje prabake i bake, da pljačkaju moju imovinu koju sam naslijedio i koju danas ne želim prodavati, najgora stvar s kojom sam se suočio na Viru da netko prodaje djedovinu da bi sebi omogućio ugodu. Tako ne želim djelovati.
Govoreći o građanskom angažmanu, naveo je kako reagira kada osjeti ugrozu slobode. – Kad postoje tendencije da netko ugrozi moju slobodu, ja se angažiram. Kad se okupi nekoliko stotina ljudi u antifašističkom maršu imate one koji će nasrnuti na to, ako želite vidjeti u čemu klija klica fašizma, vidjet ćete da je riječ o savršeno mirnoj masi kojoj se lako suprotstavljati i lako njima upravljati, a to može netko tko ima autoritet.
Vučetić je društvene pojave usporedio s bolešću, rekavši da se ponekad osjeća „kao nadriliječnik koji uočava bacil fašizma“. Pozvao se na nizozemskog filozofa Roba Riemena, koji fašizam definira kao sustav laži o uspjehu uz stalno traženje žrtve. Prema Vučetiću, korijen problema je nemogućnost prihvaćanja univerzalnog ljudskog identiteta, dok pozivanje na „svetost nacionalne države“ i religije kao zatvorenog identiteta vidi kao put prema društvenom oboljenju.
“On se neprestano probija na način da nam je ratnička svijet posredovana kao temeljni identitet. Da je Hrvatska nastala u Domovinskom ratu i da je to naš temelj, to je neistina koja nas pretvara u ratnike”
U religijskom kontekstu rekao je da kršćani, žele li slijediti Kristov put, migrantima trebaju prilaziti otvoreno, dok ih danas često promatraju kao prijetnju. „Ne kažem da ne trebamo razvijati politike opreza, ali ako se pozivate na kršćanstvo, zaboravite na oprez“, rekao je, dodajući kako će fašizam uvijek postojati jer se teološki može poistovjetiti s pojmom grijeha.
– On se neprestano probija na način da nam je ratnička svijet posredovana kao temeljni identitet. Da je Hrvatska nastala u Domovinskom ratu i da je to naš temelj, to je neistina koja nas pretvara u ratnike. Zbog toga su danas najradikalniji nacionalisti oni koji su nekad bili komunist, najglasniji ustaše su oni čiji su preci sudjelovali u antifašističkom pokretu.
Komentirajući tvrdnje vlasti da fašizam u Hrvatskoj ne postoji, Vučetić je rekao da su „vladajući u pravu kad kažu da ga ne vide – jer ga stvaraju“, tvrdeći da političke strukture mogu mobilizirati mase i usmjeravati njihovo ponašanje. Smatra i da je pogrešno identitet države temeljiti isključivo na Domovinskom ratu jer to, kako kaže, „pretvara građane u ratnike“.
U polemičnom dijelu emisije osvrnuo se i na pozdrav „Za dom spremni“, rekavši kako bi ga „doslovno tretirao kao stari hrvatski pozdrav“, uz ironijsku opasku da bi tada Hrvatska završila u međunarodnoj izolaciji kakvu je imala krajem političke ere Franjo Tuđman. Posebno ga, kaže, smeta kriminalizacija građana – da ih uvjeravamo da je domoljublje ono što je kažnjivo, ono što mi govorimo da je domoljublje kažnjivo je ako se nađu u Austriji.
Govoreći o prosvjedu u Zadar, na koji su pojedini političari stavili etiketu projugoslavenskog, rekao je da ondje nije vidio jugoslavenske zastave te da bi ih, da ih je bilo, javno spomenuo. Naglasio je da je cilj takvih okupljanja afirmacija ustavnih vrijednosti.
– To je avangarda u hrvatskom djelovanju, ustav doživljavamo kao bazen savjeta, kao kineski kolačić, a političar se prema odlukama Ustavnog suda, kao i profesori ustavnog prava, kao poruka koju možemo ili ne moramo prihvatiti.
Postavio je i pitanje odnosa prema Ustavu, nazvavši ga „rodnim listom Republike Hrvatske“. Podsjetio je da u njemu, voljom Tuđmana, stoji kako je Hrvatska nastala nasuprot NDH te je povezana s odlukama ZAVNOH, uz naglasak na slobodu i volju građana — vrijednosti koje, zaključio je, „nadilaze sve ratove“.
Cijelu emisiju možete pogledati na platformi HRTi.