Donosimo priopćenje SDP-ove županijske vijećnice Zadarske županije, Helene Mikulandre
“Nema djece koja ne mogu ostvariti pristup zdravstvenoj zaštiti”
rečenica je pročelnika Marka Kolege od prije svega tri mjeseca.
Nema “apokaliptičnih” problema, kaže.
Pročelnik je već dulje vrijeme znao za predstojeće odsustvo
pedijatrice Šitum Bušić, kao i to da se to može dogoditi i prije
najavljenog datuma ali je, naravno, po tko zna koji put propustio
pravovremeno osigurati zamjenu.
Pitanje je – je li Dom zdravlja pravovremeno obavijestio HZZO o
odlasku pedijatrice i potrebi za zamjenom?
Više od mjesec dana djeca će biti bez pedijatra.
To, prema pročelniku Kolegi, nije apokaliptično. Situacija s
nedostatkom pedijatara nije nova – o njoj se govorilo još na
prosvjedu pedijatara u siječnju 2020. godine te nerješavanje
problema već pet godina nema opravdanja.
Rješenje je “krpanje” s timom bez nositelja gdje bi teret trebali
podijeliti “liječnici koji će uskakati”, obiteljski liječnici i
medicinska sestra. Tko će u tom razdoblju djeci propisati
recepte, uputnice, putne naloge i ispričnice? Tko će djeci
izdavati doznake za ortopedska pomagala koje roditelji, ako
propuste rok od tri mjeseca, moraju sami platiti? Hoće li se
dogoditi da djeca ostanu bez pomagala jer je netko propustio
izdati doznaku na vrijeme? Hoće li trošak snositi pročelnik
Kolega? Hoće li recepte, uputnice, putne naloge, ispričnice i
doznake propisati liječnik koji uskače, obiteljski liječnik ili
medicinska sestra? Svi navedeni pa ni pedijatar koji nije
službena zamjena ne smiju ništa od toga. Koga sve pročelnik
Kolega stavlja u poziciju da krši zakon kako ne bi došlo do većeg
zla? Hoćemo li dodatne troškove pribrojiti onima privatnih
pregleda i terapija na koja roditelji vode djecu jer im županija
iste nije osigurala?
Nitko neće ostati bez zdravstvene zaštite? Djeca već jesu bez
zdravstvene zaštite i to godinama. Izgleda da pročelnik niti ne
zna koliko je upisane djece jer navodi brojku od “nešto manje od
deset tisuća”, dok je stvarna brojka, prema HZZO-u, 11 686 djece
(studeni 2024.). U Županiji postoji 10 timova, odnosno 9,5 (od
toga je jedan na pola radnog vremena) te je maksimalan broj
upisane djece po timu 1190. Već tu dolazimo do brojke od 11305.
Prema brojkama, određeni timovi imaju broj djece iznad zakonskog
maksimuma (i to bez odsustva pedijatrice na bolovanju).
Treba li spominjati i stanje benkovačke pedijatrije u derutnoj
zgradi koja prokišnjava, bez grijanja, s dvorištem punom šprica,
starih madraca i ljudskog izmeta? Tu su se djeca skidala,
pregledavala, liječila, a u istom timu više niti nema mjesta za
upis nove djece.
Osvrnimo se i na nedavni slučaj ginekologa koji je zbog bolovanja
medicinske sestre morao obustaviti rad, uputivši pacijentice da
se žale Domu zdravlja. Tek nakon što je slučaj dospio u medije,
problem je riješen. Česte situacije o manjku osoblja jasno
potvrđuju da Dom zdravlja redovito ne osigurava zamjene, bilo za
vrijeme bolovanja, bilo godišnjih odmora.
Kao da problem s pedijatrima i ginekolozima nije dovoljan,
inspekcija je zbog neadekvatnih uvjeta zatvorila Županijsku
dežurnu ambulantu obiteljske medicine što je dovelo do zagušenja
Hitnog prijema nehitnim pacijentima i medicinsko osoblje izložilo
pojačanom pritisku i većoj mogućnosti pogreške.
Kaže pročelnik, znalo se da su uvjeti neadekvatni i ta se priča
“krpala” te će se naći rješenje kroz tjedan ili dva. Ako se za to
znalo, zašto se rješenje nije našlo ranije? Na isti način se
“krpa” i benkovačka pedijatrija?
Županijski Dom zdravlja je samo krpa na zakrpu, a između toga je
najviše rupa. Pročelnik Kolega u svakom mogućem slučaju ili ne
reagira ili reagira prekasno, kada više nije moguće gasiti požar,
nego taj požar preraste upravo u – apokaliptičan. Naravno,
najčešće u toj priči stradaju oni najranjiviji. Kako itko može
pričati o ikakvim demografskim mjerama ako djeci nije osigurano
ono najosnovnije kao što je pravovremena i adekvatna zdravstvena
skrb? Svi, a ponajviše djeca, zaslužuju i imaju pravo na više od
puke improvizacije i praznih obećanja. Hoće li pročelnik Kolega
preuzeti odgovornost za sustav koji, usprkos svemu, jedva opstaje
i to isključivo zahvaljujući humanosti liječnika?
