Dan je izbora u Sjedinjenim Američkim Državama i dan odluke u jednoj od najneizvjesnijih predsjedničkih utrka u američkoj povijesti.
Kandidat republikanaca Donald Trump i kandidatkinja demokrata
Kamala Harris u svim su anketama gotovo izjednačeni. Izbori će
biti još neizvjesniji u danima koji slijede, a s obzirom na
tamošnji elektorski sustav koji ne jamči pobjedu kandidatu s
najviše osvojenih glasova, nego “osvojenih” saveznih država koje
(do)nose broj elektora srazmjerno svojoj veličini.
Na koncu će vjerojatno ovisiti o rezultatima u sedam saveznih
država, tzv. swing states, koje nisu izborne utvrde ni
republikanaca ni demokrata, nego tamošnji birači od izbora do
izbora mijenjaju preferencije.
“Ne bira se samo predsjednik”
Čitav svijet s ogromnim interesom prati izbor između Harris i
Trumpa, a tvrdnja koja se proteklih mjeseci u tom smislu najčešće
čula jest da su ovo globalno najvažniji američki izbori nakon
Drugog svjetskog rata. Vanjskopolitički analitičar Denis
Avdagić suzdražava se od takve ocjene, ali kaže da su ovo iznimno
važni izbori jer se na njima vodi borba između dvije posve
različite vanjskopolitičke platforme.
“S Kamalom Harris ostaje status quo i ona vanjska politika kakva
je bila u mandatu Joea Bidena. Ako pobijedi Donald
Trump mislim da ćemo vidjeti više nego što smo vidjeli u
njegovom prvom mandatu. U tom smislu doista je teško naći
američke izbore desetljećima unatrag koji u ovolikoj mjeri
determiniraju put Amerike i njen odnos prema saveznicima kao i
saveznika prema njoj. Ovi izbori doista su važni, ali treba znati
da uloga američkog predsjednika ipak nije apsolutna. Na ovim
izborima biraju se i kongresmeni i senatori koji itekako oblikuju
i vanjsku i unutarnju politiku SAD-a. Bez njih taj sustav nije
potpun”, objašnjava Avdagić.
“Uloga američkog predsjednika nije apsolutna”
Dodaje kako o važnosti ovih američkih izbora govori i to što su
sve zemlje povezane s SAD-om kontekstom ratova i trgovine posve
fokusirane na izborne rezultate.
“To je ujedno najbolji odgovor onima koji tvrde da je svijet
kojim dominira SAD davno nestao i da se nalazimo u nekakvom
novom, multipolarnom okruženju. A svi, od Europe preko Rusije do
Kine, geldaju što će se dogoditi. Rekao bih da nikad nije bio
veći interes ljudi diljem svijeta za neke američke izbore kao za
ove. U tom smislu ovi izbori nadilaze i one 2016. na kojima je
Trump prvi puta izabran ili one na kojima je Barack Obama bio
izabran za predsjednika kao prvi Afroamerikanac. No, ponavljam,
ne treba zaboraviti da uloga predsjednika SAD-a ipak nije
apsolutna”, ističe Avdagić.
Može li Trump, ako pobijedi, progurati Projekt 2025?
Kada je Trump 2016. bio izabran za predsjednika SAD-a, usprkos
svim njegovim bombastičnim obećanjima i najavama radikalnih
poteza, američka politika, i unutarnja i vanjska, ipak je ostala
u zadanim okvirima.
Avdagić napominje da se predizborna retorika uvijek razlikuje od
politike kakva se provodi kada je izabrani kandidat na dužnosti.
“Drastično drugačije moglo bi biti u slučaju Trumpove pobjede,
ako mu Projekt 2025. (inicijativa krajnje konzervativnih
politilkih snaga u SAD-u, nap.a.) bude služio za uspostavljanje
administracije. Međutim, nisam siguran da bi se to doista moglo
dogoditi”, smatra.
Odnos Europe prema “Velikom bratu”
Govoreći o odnosu Europe prema SAD-u. Avdagić podsjeća kako su
europski dužnosnici svojedobno “tapšali po ramenu” Baracka Obamu,
koji je ovdje bio omiljen, ali su istodobno gledali da ne
udovolje svim njegovim zahtjevima.
“Ima neke povijesne pravde u tome da ako niste kao saveznik bili
spremni podijeliti odgovornost i financijski teret surađujući s
onim s kojim se to moglo dogovoriti (Obama), onda dođe onaj
(Trump) tko vas na to primora makar i zavrtanjem ruke. Podsjećam
na to u kontekstu NATO-a, što je tema koja je i nama u Hrvatskoj
važna, da je zahtjev za izdvajanjem 2 posto nacionalnog BDP-a za
obranu došao u vrijeme Obame, a ne Trumpa. Europski saveznici su
se obvezali da će to ispuniti do 2024., a evo došli smo pred sam
kraj godine no to se nije ostvarilo. Mislim da to puno govori i o
nama Europljanima i o našem odnosu s, kako se voli reći, Velikim
bratom”, zaključio je Avdagić.