I SDP i HDZ bi trebali što prije odabrati svoje kandidate za gradonačelnika, jer im svako odgađanje šteti

Zakon o neposrednom izboru gradonačelnika očito je zbunio neke političke stranke u Pagu i to upravo kada su trebale početi prve ozbiljne pripreme za predizbornu kampanju. Stječe se dojam kako su neki tek sada shvatili što zapravo znači neposredan izbor gradonačelnika.

GO SDP-a Paga već je dva put najavio pa odgodio sastanak na kojem se trebalo glasovati o kandidatu za gradonačelnika, a u paškom HDZ-u još nema odgovora na pitanje tko će biti njihov kandidat.

HNS-ovac Borko Oguić je prvi i za sada jedini službeno objavio kandidaturu, dok se neke stranke ponašaju kao da se događaju obični lokalni izbori.

Ne može se reći kako se već ne vode prvi razgovori o mogućim koalicijama, međutim sve je to daleko od onoga što se redovito događalo nekoliko mjeseci prije izbora za Gradsko vijeće. Upravo to ukazuje na očitu zbunjenost barem u nekim strankama i među nekim političkim grupacijama.

U vrijeme kada je gradonačelnika biralo Gradsko vijeće iz svojih redova sve je bilo jasno. Stranka koja je uspjela složiti koaliciju i osvojiti vlast, izabrala bi gradonačelnika, a raspodjelom mjesta u Poglavarstvu, Gradskom vijeću, raznim povjerenstvima, upravnim i nadzornim odborima zadovoljili bi se koalicijski interesi.

Međutim, neposredno izabrani gradonačelnik ne ovisi ni o kome, osim o svojem radu. I tu se kriju problemi koji neke zbunjuju. Prvi problem su liste.

Na izborima za Gradsko vijeće na listu se stavljalo petnaest osoba od kojih je prvih nekoliko, u slučaju izborne pobjede, ulazilo u Vijeće, pa potom u Poglavarstvo ostavljajući tako slobodne vijećničke stolice za one što su na listama bili ispod njih. Liste su bile važne, jer od petnaest kandidata svatko je imao obitelj, obitelj je imala prijatelje, prijatelji su imali prijatelje pa se tako oko svakog kandidata stvarala mikro interesna sfera što je konkretno značilo skupljanje i umnožavanje glasova.

No, na neposrednim izborima više nema takvih listi i eto razloga za smušene reakcije i zbunjenost. Stranke, naime, na neposrednim izborima ne mogu kontrolirati svoje glasačko tijelo jer kada nema listi nema ni jamstva da će obiteljske i prijateljske veze uspješno funkcionirati.

Nije bezrazložan strah da bi pripadnici jedne stranke mogli dati glas kandidatu druge stranke. Drugo, a u ovoj priči o neposrednom izboru gradonačelnika vrlo važno je ono što se naziva ljudski faktor. Pružiti priliku nekome, a pri tome ne imati jamstvo da će taj, ako pobijedi na izborima, vratiti uslugu i pokazati zahvalnost za mnoge je, koji izravno, glasovanjem odlučuju o kandidatu, teško shvatljivo.

Premda bi bilo iluzorno misliti kako gradonačelnik neće pokazati zahvalnost sve ipak ostaje u zraku jer dok je gradonačelnika biralo Gradsko vijeće, on je bio „jedan od nas" i bilo ga je lako ucijeniti i smijeniti. No, sada gradonačelnik neće biti „jedan od njih" već od njih viši što je dovoljan razlog za buđenje čovjeku prirodnih instikata, ljubomore na primjer. Ljubomora nema veze s političkom logikom, no pojavljuje se i to je činjenica.

Za dvije najjače političke stranke u Pagu, HDZ i SDP postoji još jedan problem. Strateški je interes SDP-a na državnoj razini barem „načeti" najjaču utvrdu HDZ-a, 9. izbornu jedinicu u kojoj je i Zadarska županija i zato se i SDP-u Paga nameće imperativ pobjede. Pag u tom smislu nije velik, međutim, gladnome je svaki zalogaj slastan.

Paški HDZ, s druge strane, ima imperativ obrane svoje političke pozicije. SDP polako preslaže svoje redove, kombinira i pokušava se što bolje pripremiti za utakmicu koja neće biti nimalo laka. No, što čeka HDZ? U svojoj ekipi ima dokazano dobrog igrača, aktualnog gradonačelnika i predsjednika GO HDZ-a Paga Andreju Bukšu.

Bukša je u cijelosti odradio prvi mandat, a nakon toga je uspio osvojiti i drugi te i njega privesti kraju pa je već i zbog toga ušao u povijest novije paške politike. Osim što je vrlo uspješan gradonačelnik, Bukša je racionalan i spretan političar koji protivniku zna zabiti gol upravo kada treba i dobiti naizgled izgubljenu utakmicu.

I SDP i HDZ bi trebali što prije odabrati svoje kandidate jer im svako odgađanje šteti. Iz prikrajka, naime, proviruje HNS-ovac Borko Oguić, neumorni individualac, politički hazarder, spretan politički igrač koji odluke donosi u trenu, ovisno o okolnostima, često nepogrešiv u procjenama, brz i nepredvidljiv.

Paški SDP će se sigurno potruditi kako bi zaigrao na svoju najjaču kartu. No, što je s HDZ-om? Ukoliko netko u županijskoj ili kojoj višoj strukturi HDZ-a razmišlja o kakvom alternativnom rješenju, a ne o Bukši, tada taj vlastitoj stranci ostavlja gol bez golmana, teren bez protivnika, igru bez sudaca i jasan rasplet-težak izborni poraz kojeg će slasno prigrabiti HNS i podijeliti ga s SDP-om.

Za SDP i HNS to je najbolji mogući rasplet događaja, no pitanje je što bi time dobio HDZ?