Prema novom Zakonu vlasnici poljoprivrednog zemljišta ne mogu biti strane pravne ili fizičke osobe, osim ako to nije uređeno međunarodnim ugovorima

Hrvatski sabor nastavio je raspravu o Vladinom konačnom prijedlogu novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Novi će Zakon omogućiti pljačku najvrjednije stvari - poljoprivrednog zemljišta u vrijeme krize, upozorila je oporba u saborskoj raspravi, prenosi HRT .

Bit će to ponovno sudjelovanje političke pozicije u grijehu struktura, rekao je SDP-ov zastupnik Josip Leko. SDP-ovci upozoravaju na to da je Zakon protuustavan, jer ograničava pravo vlasništva obvezom da vlasnik privatno zemljište mora prodati preko državne agencije.

HDZ pak tvrdi da će Zakon ostvariti temeljni cilj - što manje neobrađenoga poljoprivrednog zemljišta. Nikome se ništa ne oduzima, rekao je Franjo Lucić, te ustvrdio da će uz pomoć Zakona do zemljišta doći oni koji će se poljoprivredom doista i baviti.

Većina saborskih klubova već je poduprla prijedlog, ali i imala niz primjedbi. Novi Zakon predviđa da naknada u slučaju prenamjene zemljišta izvan granica građevinskog područja bude 50 posto prosječne cijene zemljišta unutar granica građevinskog zemljišta, a za osobito vrijedno zemljište 100 posto prosječne cijene. Za poljoprivredno zemljište unutar granica građevinskog područja naknada bi iznosila 5 posto, odnosno 10 posto prosječne cijene zemljišta.

Prema novom Zakonu vlasnici poljoprivrednog zemljišta ne mogu biti strane pravne ili fizičke osobe, osim ako to nije uređeno međunarodnim ugovorima.

Ukoliko je poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu moglo bi se prodati, dati u zakup ili dugogodišnji zakup te, kada je riječ o ribnjacima, u koncesiju. Zemljište bi se u zakup davalo na rok od 20 godina, u dugogodišnji zakup na rok od 50 godina, a na isti rok izdavale bi se i koncesije.

Prihodi od prodaje i zakupa državnoga poljoprivrednog zemljišta dijelili bi se u omjeru 25 posto državi, 25 posto županiji i 50 posto lokalnoj samoupravi. Prihode od dugogodišnjeg zakupa u istom bi omjeru podijeli država i lokalne jedinice, a od koncesija 70 posto prihoda išlo bi državi i 30 posto lokalnoj samoupravi.

Također, predviđa se i osnivanje Agencije za poljoprivredno zemljište. Ona bi obavljala poslove okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta i unaprjeđenja gospodarenja njime. Promet privatnim poljoprivrednim zemljištem provodile bi jedinice lokalne samouprave, u ime Agencije.

Upravo ta odredba naišla je na najveće negodovanje saborskih klubova i zastupnika. Oni su upozoravali na ustavnu upitnost zadiranja Agencije u pravo vlasnika da zemlju proda kome hoće. Dio klubova usprotivio se i odredbi o kažnjavanju vlasnika zbog neobrađivanja poljoprivrednog zemljišta, upozoravajući da nisu svi vlasnici u mogućnosti, niti im je isplativo obrađivati zemlju, te da ih stoga ne treba kažnjavati.