Dopis ministra, međutim, ne pojašnjava ništa, a osobito ne ono za Pag najvažnije, zašto se prijedlogom Zakona o sjedištima prekršajnih sudova traži ukidanje Prekršajnog suda u Pagu i njegovo pripajanje Prekršajnom sudu u Novalji koji ne postoji

Ministar pravosuđa Ivan Šimonović dostavio je paškoj gradskoj upravi pojašnjenje prijedloga Zakona o sjedištima prekršajnih sudova u kojem iznosi razloge racionalizacije sudova, a od Paga traži razumijevanje.

Dopis ministra, međutim, ne pojašnjava ništa, a osobito ne ono za Pag najvažnije, zašto se prijedlogom Zakona o sjedištima prekršajnih sudova traži ukidanje Prekršajnog suda u Pagu i njegovo pripajanje Prekršajnom sudu u Novalji koji ne postoji.

Da stvar bude gora, ministar Šimonović navodi kako se manji sudovi pripajaju većima, no ne objašnjava kako to sud koji se osniva može biti veći od suda koji već postoji. Tako i dalje ostaje nejasno zašto je Ministarstvu pravosuđa važno osnivanje Prekršajnog suda u Novalji i ukidanje suda u Pagu.

Ministar Šimonović ne kaže što se dogodilo između 16. rujna i 20. prosinca 2008. godine. Naime, 16. rujna na Pagu je služeno boravila tadašnja ministrica pravosuđa Ana Lovrin i tom je prigodom rekla kako prema novom prijedlogu Zakona o sjedištima sudova Općinski i Prekršajni sud ostaju u Pagu. Dodala je i kako će ministarstvo osigurati sredstva za uređenje suda u Pagu.

Međutim, u prosincu je objavljen prijedlog zakona po kojem se Prekršajni sud u Pagu ukida i pripaja sudu u Novalji što je šokirao sve u Pagu i odmah su se počela postavljati pitanja zašto je u rujnu rečeno jedno da bi u prosincu ispalo nešto posve drugo. Kako se i zašto to dogodilo ministar Šimonović ne objašnjava.

Zanimljivo je da se nije oglasila Ana Lovrin koja bi mogla znati što se dogodilo s prijedlogom zakona. No, njena bi se šutnja mogla povezati sa šutnjom saborskih zastupnika s područja Zadarske županije koji šute o slušaju Prekršajnog suda u Pagu po čemu bi se moglo zaključiti kako znaju što se događa. No, ukoliko im nije važan problem Paga, trebalo bi im biti važno to što prijedlogom zakona znatno manja Ličko - senjska županija dobiva tri, a veća Zadarska županija ostaje sa samo jednim prekršajnim sudom.

Postavlja se i pitanje što su pet dana nakon što je Grad Pag uputio protestno pismo Ministarstvu pravosuđa u Novalji radila dvojica ministara i o čemu je 2. siječnja jedan od njih u konobi u Mandrama razgovarao s gradonačelnikom Novalje Ivanom Dabom? Možda bi odgovori na ta pitanja pojasnili zašto u Ministarstvu pravosuđa ne znaju adresu ni telefonski broj Prekršajnog suda u Novalji za kojeg tvrde kako postoji, kao i to kako sud koji se osniva može biti veći od suda koji ima šest djelatnika i postoji već gotovo šezdeset godina.

U Osnovnim načelima racionalizacije sudova objavljenima na službenim stranicama Ministarstva pravosuđa ne može se pronaći niti jedan razlog za naglu, neočekivanu i nelogičnu promjenu u stavu Ministarstva pravosuđa o Prekršajnom sudu u Pagu. Dapače, analiza tih načela ostavlja mučan dojam kako se u pozadini priče o Prekršajnom sudu u Pagu krije politika, a ne racionalizacija i ekonomičnost.

Treba samo spomenuti kako se u stavci "Sredstva" Osnovnih načela racionalizacije sudova navodi kako će se postojeći sudovi urediti. No, u slučaju Paga ne radi se o uređenju već o ukidanju postojećeg u Pagu i osnivanju novog suda u Novalji. Jedno od najvažnijih načela racionalizacije je pripajanje manjih sudova većima.

No, zašto Ministarstvo pravosuđa većim smatra Prekršajni sud u Novalji koji se osniva od Prekršajnog suda u Pagu koji već postoji. Među načelima racionalizacije spominje se i ekonomičnost rada sudova. No, od stotina predmeta što se vode pred Prekršajnim sudom u Pagu, prosječno su dva mjesečno s područja Grada Novalje.

Da nije Zrć,a Novalja bi za Prekršajni sud bila gotovo nevidljiva. Po onome kako je zamišljeno u Ministarstvu pravosuđa, sve bi stranke morale putovati u Novalju, ali bi svakodnevno moralo putovati i svih šest djelatnika Prekršajnog suda u Pagu jer nitko od njih nije iz Novalje. Putovanja ne smanjuju već povećavaju troškove rada suda.

Nelogičnosti u prijedlogu Zakona o sjedištima prekršajnih sudova su brojne, a dogodile su se po svoj prilici u listopadu kada se počelo raditi na konačnom tekstu prijedloga zakona. To je vrijeme kada je Ana Lovrin smijenjena, a za ministra pravosuđa imenovan je Ivan Šimonović. Dok se ministar Šimonović bavio problemima na razini države (mafijaška ubojstva i sl.) netko se očito pozabavio problemima na razini otoka Paga.

Ministar Šimonović bi morao odgovoriti pod čijim se utjecajem i zbog kakvih interesa prekrajao prijedlog Zakona o sjedištima prekršajnih sudova. To je ipak njegova nadležnost, a ne nadležnost ministarstva financija ili ministarstva zdravstva.