Lani se avionom najčešće vozio predsjednik Vlade, Ivo Sanader, i to 67 puta, a predsjednik Stipe Mesić koristio ga je nešto manje, 54 puta

Damir Brdek vjerojatno radi na jednom od najboljih radnih mjesta na svijetu. Ravnatelj je Direkcije za korištenje službenih zrakoplova.

Točnije, ravnatelj je jednog zrakoplova, Challengera 604, službenog aviona hrvatskog predsjednika, predsjednika Sabora, predsjednika Vlade i saborskih zastupnika. Brdak prima plaću iz proračuna od 21 tisuću kuna. Ima kancelariju u zračnoj luci na Plesu. Novinari Jutarnjeg lista nijednom ga nisu zatekli na poslu. U Vladi su zadovoljni kako radi njegova direkcija i ne pada im na pamet da je ukinu.

To specijalno tijelo osnovano je 2001, u vrijeme kad je predsjednik Vlade bio Ivica Račan. Pokojni Račan i nije bio pretjerano sklon koristiti službene zrakoplove, dva koja je Hrvatska u to doba imala. Te dvije raskošne letjelice kupljene za bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, i to nakon pada Vukovara, bila su simbol rasipništva. Na njihovo se održavanje godišnje trošilo nekoliko milijuna dolara, a uglavnom su bili zatvoreni u hangarima.

Kako je objasnio glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun, Brdek u Direkciji obavlja četiri funkcije: prvo, funkciju direktora pilota i stjuardesa i drugo, poziciju direktora letačkih operacija. Osim toga, ravnatelj je Direkcije, a ujedno i šef pilota. O samoj Direkciji Mehun pronalazi samo riječi hvale. 'Znate, to je najstarija i najdugovječnija zrakoplovna služba koja u Hrvatskoj djeluje u kontinuitetu. Ona postoji već 60-ak godina, ali djeluje kao da je nešto sasvim novo jer je pod sadašnjim nazivom osnovana 2001. No i prije je postojala zbog istih razloga', tvrdi Mehun.

No sasvim suprotno o tome govori Goran Granić, koji je u vrijeme Ivice Račana bio predsjednik Koordinacije za unutarnju i vanjsku politiku RH. Prisjetio se osnivanja te direkcije te rekao da je to bila jedna od boljih odluka tadašnje Vlade jer je omogućila transparentnost i racionalnost po pitanju korištenja službenim zrakoplovom.

'Službeni zrakoplov do tada je bio u vojnom sustavu, a prebacivanjem u Direkciju došao je u civilni sektor, za korisnike koji su se određivali prema prioritetu. Prvo tu dolazi predsjednik zemlje, potom predsjednik Sabora, Vlade, a na kraju zastupnici i ostali. Također je bilo predviđeno njegovo korištenje za humanitarne svrhe i državne akcije te za prijevoz teških bolesnika, doniranih organa', kaže Granić.

Direkcija danas, kaže Mehun, broji 13 stalno zaposlenih osoba, a prema Pravilniku o unutarnjem radu Direkcije, koji nismo uspjeli dobiti na uvid, predviđena su 32 radna mjesta. Nešto od tih slobodnih mjesta bit će popunjeno i posljednjim natječajem kojim je Direkcija oglasila postupak za testiranje i intervju, i to za radno mjesto stručnog referenta, tehničara održavanja zrakoplova IRE B2 i A.

Postojanjem Direkcije danas su zadovoljni i u Vladi, pa Mehun kaže da se ta služba bavi 'odgovornim poslom' s obzirom na to da Direkcija, u odnosu na svjetske standarde, ima minimalan broj zaposlenih, a posluje iznimno efikasno s tako malim kadrom. A zrakoplov je, kaže Mehun, gotovo stalno u zraku.

Tijekom 2008. prevezao je 2.024 osobe te letio 349 puta, u prosjeku gotovo svaki dan. Ostvario je pritom 440 sati leta i prešao 175.600 nautičkih milja, što, tvrdi Mehun, nadaleko svjedoči o potrebi za postojanjem specijalnog tijela koje će voditi brigu o korištenju tog zrakoplova.

Lani se avionom najčešće vozio predsjednik Vlade, Ivo Sanader, i to 67 puta, a predsjednik Stipe Mesić koristio ga je nešto manje, 54 puta. Najmanje su se njime vozili predstavnici Sabora - samo 26 leta. No zrakoplov je obavio i 106 humanitarnih i medicinskih letova, od prijevoza teških bolesnika do prijevoza doniranih organa, ali i za obavljanje nekih humanitarnih akcija na državnoj razini. Prevozile su se njime bebe rođene sa srčanim manama i drugi bolesnici, ali Mehun napominje da se zrakoplov u javnosti pogrešno percipira kao 'Sanaderov' jer se njime mogu služiti baš sva tijela državne vlasti.

Postojanja Direkcije opravdano je, dodaje Mehun, i zbog činjenice kako je to pitanje sigurnosnih standarda kojima se koriste takve letjelice, pa svaki put kada se ona otisne od tla, treba voditi brigu i o sigurnosnom elementu, što, među ostalim, nalažu i državni standardi. Upravo zbog tog 'sigurnosnog momenta', nije moguće dobiti baš sve zatražene podatke o Direkciji za korištenje službenih zrakoplova.

Mehun dodaje da u pitanje ne smijemo dovesti ni postojanje službenog zrakoplova.

'Gledajte, kada bismo išli računati koliko bi nas koštale karte za redovne letove, sve skupa bi nas izašlo puno više nego ovako kada imamo vlastiti zrakoplov. Situacija je doista takva da apsolutno svaka država ima vlastiti zrakoplovni prijevoz, i to ponajviše zbog operativnosti i operabilnosti koju takva opcija pruža', kaže glasnogovornik Vlade.

A koliko su godišnji troškovi održavanja toga giganta, Mehun kaže da ne može reći. Ima podatke za lanjsku godinu, ali ne želi ih dati. Tada je 11 godina star zrakoplov bio na redovnom servisu koji je znatno poskupio ukupan iznos predviđen za zrakoplov.

'To vam nikako ne bi bili vjerodostojni podaci', zaključuje Mehun.