Autentičnost slovenskog dokumenta potvrđuje i jedan hrvatski dokument (non-paper) iz siječnja 2001, koji politici sažeto iznosi slovenske tajne i zaključak je da 'Slovenija nažalost ne odstupa od teritorijalnih pretenzija u skladu s Memorandumom iz 1993'

U tajnom dokumentu slovenskog Državnog zbora (parlamenta) iz 1994. radna skupina za granice pri Odboru za međunarodne odnose, u kojoj je i sadašnji slovenski premijer Borut Pahor, daje naputke slovenskim pregovaračima o tome što tražiti od Hrvatske.

'Neki događaji upozoravaju da su slovenska država i općina Piran počinili grešku jer su prepustili nadzor nad teritorijem i stanovništvom slovenskih sela Škrilje, Bužin i Škodelini (...), radi se o teritoriju koji pripada piranskoj općini', piše u dokumentu. Odbor upozorava: 'Zadnja međunarodno priznata granica u Istri jest južna granica STT (Slobodni teritorij Trsta), rijeka Mirna.'

Tu se tajni dokument slovenskog parlamenta poziva na granice bivše Zone B, iz vremena kada su se, prije 64 godine, vodili pregovori o konačnom razgraničenju između Italije i Jugoslavije.

Odbor u sastavu Dimitrij Rupel, Zoran Thaler, Borut Pahor i Zmago Jelinčič stoga daje jasne naputke pregovaračima: 'U skladu s točkom 7. specijalnog statuta Londonskog memoranduma koji onemogućava dijeljenje općina s manjinskim stanovništvom, slovenski pregovarači trebaju predložiti sljedeće mogućnosti - A: granica Zone B, kao posljednja međunarodna priznata granica i B: južna granica katastarskih općina Kaštel i Savudrija, kao sastavnih dijelova općine Piran, s granicom na moru koja omogućava slobodan izlaz na otvoreno more...'

U prijevodu, slovenski su parlamentarci svojim pregovaračima naložili da imaju tražiti predavanje dijelova teritorija RH, pa predlažu 'maksimalističku' i 'minimalističku' varijantu. U prvoj, Sloveniji treba pripasti kopno sve do rijeke Mirne, a koje uključuje i gradove - Savudriju, Umag, Buje, Grožnjan, Novigrad. U minimalističkoj varijanti, Slovenija bi pristala i 'samo' na čitav poluotok Savudriju i sjeverni dio općine Buje (Kaštel).

Time bi Slovenija ostvarila svoj glavni pregovarački cilj - zadobiti čvrstu uporišnu točku na kopnu, temeljem koje bi se, sada prema međunarodnom pravu, izravno povukla crta koja vodi do otvorenog mora, a Slovenija dobiva znatno veće teritorijalno more.

Autentičnost slovenskog dokumenta potvrđuje i jedan hrvatski dokument (non-paper) iz siječnja 2001, koji politici sažeto iznosi slovenske tajne i zaključak je da 'Slovenija nažalost ne odstupa od teritorijalnih pretenzija u skladu s Memorandumom iz 1993'.

Ovaj slovenski dokument dokazuje tezu da, strateški, Slovenija ne mijenja svoje ciljeve već 16 godina - nije riječ o pukom uređenju granica, nego o pokušaju otimanja dijela hrvatskog kopna i mora.

Posebno je zanimljiv već spomenuti sastav Odbora koji daje naputke slovenskim pregovaračima: to su bivši ministri vanjskih poslova, notorni Zmago Jelinčič i aktualni premijer Borut Pahor, piše Večernji.hr.