Premijerka Jadranka Kosor djeluje u javnosti vrlo slično svojem prethodniku Ivi Sanaderu, što i ne čudi s obzirom da mu je sedam godina bila zamjenica. Istina, nitko u Hrvatskoj prije Jadranke Kosor nije toliko putovao zemljom samo da bi postavljao kamene temeljce, svečano otvarao objekte i potpisivao različite ugovore, ali i Sanader je dok je bio premijer, premda u manjoj mjeri, političke poene pokušavao steći i obavljajući protokolarne dužnosti.

Međutim, zanimljivo je da su u jednom njih dvoje bili dijametralno suprotni. Sanader, naime, nikad nije pristao biti počasni građanin nekog hrvatskog mjesta.

Impresivan Šeksov niz

Ni za Vladimira Šeksa nisu vrijedile Sanaderove sugestije. Vjerojatno jedino Stjepan Mesić ima više počasnih građanstava nego potpredsjednik Sabora i HDZ-a. Nije on, naravno, sve te titule prikupio u razdoblju dok je Sanader bio u Banskim dvorima, ali kako god, impresivan je popis koji otkriva da je Šeks počasni građanin Vinkovaca, Vukovara, Iloka, Otoka, Čepina, Valpova, Virovitice, Našica, Đurđenovca, Belišća, Đakova, Belog Manastira, Podravske Slatine, Pitomače, Virovitičko-podravske županije...

S druge strane, Jadranka Kosor sva sretna prihvaća ovakve počasti. Prije nekoliko dana HSP Dubrovačko-neretvanske županije u svojem je priopćenju, kako su istaknuli, temeljem najava da bi premijerka mogla postati počasna građanka Opuzena, ismijavao Jadranku Kosor kao nekog komunističkog silnika, piše Novi list

No, iako je došla na svečanu sjednicu opuzenskog gradskog vijeća, predsjednica Vlade ovaj je put ostala bez titule počasne građanke.

Tako je njezino zadnje počasno građanstvo ono što ga je dobila u Kninu 26. srpnja. Tijekom političke karijere koja je započela sredinom devedesetih godina Jadranka Kosor postala je i počasnom građankom Belog Manastira, Iloka, Pakraca, Lipika, Vukovara, Otoka, Omiša, Grubišnog polja, Virovitičko-podravske županije...

U Vladi ni sami ne znaju koliko je točno toga bilo. Jedan premijerkin bliski suradnik rekao nam je tek da bi loše izgledalo da je odbila bilo koju od tih počasti, nakon što je prihvatila prvu.

HDZ-ovi gradonačelnici, župani i načelnici općina često su i Sanaderu htjeli dodijeliti titule počasnog građna, prisjećaju se njegovi suradnici iz vremena kad je vodio Vladu. No, iz premijerovog ureda uvijek su im stizale odbijenice.

'Sanader je smatrao da nitko od članova Vlade ne treba prihvaćati ovakve počasti kao nagradu za obavljanje posla za koji su ih građani izabrani. Zato je i ministrima uvijek sugerirao da postupaju kao on, ističe naš sugovornik iz HDZ-a.

Bilo je pritom i neugodnih situacija, Sanader se znao izrugivati s kolegama koje nisu odoljele počastima s terena. Na jednom sastanku Sanader se grubo šalio s ministrom koji je prihvatio biti počasni građanin Grubišnog Polja. Pred svima ga je ispitivao osjeća li se sada posebno i važnije i kakav je to osjećaj kad napraviš tolike važne stvari da postaneš počasni građanin. Ministar se branio da nije mogao odbiti gestu lokalnih vlasti.

HDZ-ovci pamte i slučaj iz svibnja 2008. godine kad je vukovarsko gradsko vijeće odlučilo trojici članova Vlade dodijeliti medalje Grada Vukovara. Sanader je objašnjavao Petru Čobankoviću, Draganu Primorcu i Damiru Polančecu da to neće biti lijepa slika kad se njih trojica pojave na svečanoj sjednici kako bi primili medalje za nešto što su kao ministri bili dužni napraviti. Poslušao ga je samo Polančec, on nije došao na tu sjednicu vukovarskog gradskog vijeća, Čobanković i Primorac jesu.