Prednost MMF-a je u njegovim zahtjevima, nešto kao mjerila u pregovaračkim poglavljima s Europskom unijom

Svako malo netko u Hrvatskoj poziva Međunarodni monetarni fond. I tako to traje još od 2009., a čak je i guverner Željko Rohatinski prije godinu dana rekao da je pogriješio što nije inzistirao na zvanju MMF-a prije dvije godine. Zadnji koji je zazvao dolazak Monetarnog fonda je Slavko Linić iz SDP-a, piše danas.net.hr

O suradnji s Monetarnim fondom Zdeslav Šantić, glavni ekonomski analitičar SG Splitske banke, kaže da nas na reforme i promjene ne tjera MMF, nego strani investitori.

"Prednost MMF-a je u njegovim zahtjevima, nešto kao mjerila u pregovaračkim poglavljima s Europskom unijom. Uvijek se govori gdje treba rezati. I uvijek je riječ o rashodovnoj strani proračuna, tj. treba smanjiti socijalne transfere i racionalnije trošiti novac za zdravstvenu i socijalnu skrb. Nadalje, ubrzanje privatizacije kompanija u državnom vlasništvu, poput Hrvatske elektroprivrede, Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda, ali to ionako slijedi. To od nas zahtijeva i Europska unija", kaže Šantić za Vjesnik i napominje da je to bolje što prije provesti i ne odgađati.

Ukoliko se pozove, Šantić smatra da će MMF inzistirati i na fleksibilnijem tržištu rada i nižoj cijeni rada. Ekonomski analitičar Ante Babić kaže da je MMF alibi za političare i pred koalicijskim partnerima i pred samim građanima. "Vrijeme za reforme je prva godina mandata, a MMF može omogućiti najniže troškove te reforme", kaže Babić.

Inače, prema iskustvima iz prošlosti, ali i nedavnih stand-by aranžmana Hrvatskoj susjednih zemalja s MMF-om, mogao bi se zamisliti scenarij dolaska Fonda u Hrvatsku. Od početka krize aranžman s MMF-om imale su Mađarska, Rumunjska, Srbija te BiH. Svima osim Mađarima - koji nemaju velik državni aparat, ali su imali problema s visokim deficitom i nemogućnošću otplate vanjskog duga.

Što se tiče Rumunjske, dolazak MMF-a najviše su 'platili' zaposleni u državnom i javnom sektoru. Lani je ukinuto oko 70.000 radnih mjesta koja se financiraju iz proračuna, a ta se akcija nastavila i ove godine do kraja koje će posao izgubiti još dodatnih 125.000 zaposlenih, a do 2015. godine bez posla treba ostati 326.000 radnika. U Rumunjskoj je u javnom sektoru zaposleno gotovo 1,4 milijuna ljudi, što je oko 6 posto ukupnog stanovništva. I Srbija je s MMF-om preklani u svibnju dogovorila da se državni aparat sa 700.000 ljudi smanji za 25 posto, jer je, po Fondu, previše da svaki treći prima plaću iz proračuna.

U Hrvatskoj, prema podacima Nezavisnog hrvatskog sindikata, u javnim službama ima 180.000, a u državnim službama 65.000 zaposlenih, što je 245.000 ljudi, odnosno prema ukupnom stanovništvu također gotovo 6 posto. Budući da će Rumunjska morati otpustiti oko 25 posto zaposlenih koji primaju plaću iz proračuna, MMF bi od Hrvatske mogao tražiti da bez posla ostane oko 60.000 ljudi.

Kako bilo, i Hrvatska ima iskustva s Međunarodnim monetarnim fondom. Vlada Ivice Račana potpisala je stand-by aranžman s MMF-om, koji je istekao 2006. godine. Prema tom aranžmanu, krenule su privatizacije Ine, HT-a te je bila planirana privatizacija i HEP-a. Do isteka dogovora, koji je prije svega omogućio lakše i jeftinije zaduživanje u inozemstvu, smanjen je i broj zaposlenih u javnom i državnom sektoru. Tada su "ceh" platili zaposlenici MORH-a, ali na žalost te 2006. počelo je i masovno zapošljavanje u ministarstvima, javnim poduzećima...

danas.net.hr/eZd