Le Monde donosi priču prema kojoj bi u slučaju gubitka predsjedničkih izbora, Sarkozy odustao od političkog života u cijelosti

Suočen ne samo s lošim anketnim rezultatima i sa sniženim kreditnim rejtingom, već i s negativnim reakcijama bliže i šire javnosti na niz mjera, kao što su protjerivanje stranaca (Roma, Tunižana, stranih studenata), uvođenje novog, 'socijalnog' PDV-a te nove stavke o kažnjavanju u slučaju nijekanja genocida Turske nad Armencima, Nicolas Sarkozy se odlučio na novu, poprilično odvažnu predizbornu taktiku.

Le Monde donosi tako priču prema kojoj bi u slučaju gubitka predsjedničkih izbora Sarkozy prosto odustao od političkog života u cijelosti. Na prvi mah, pretpostavka da bi jedan od ambicioznih političara europske scene tako olako napustio javnu arenu djeluje pomalo naivno. No Sarkozy, koji je tijekom mandata s pravom zaradio nadimak 'hiperpredsjednik', kako zbog svoje neutažive želje za medijskom prisutnošću, tako i zbog tabloidiziranog privatnog života, uvijek je pomno odmjeravao kanale preko kojih će komunicirati s javnošću.

Bilo da se radi o 'poslušnim' novinarima kojima se rado okruživao ili o velikim stranačkim govorima, orkestriranima u autentičnoj, američkoj show-bizz maniri, ostavljanje dobrog imidža bilo je kod Sarkozyja redovito na samom vrhu liste prioriteta. A ta ga taktika dosad nije iznevjerila u usponu.

Stoga je zanimljiv zaokret nastao kada je svoju tradicionalno tvrdu retoriku, kojom je tako volio ostavljati dojam predsjednika koji 'sve stiže i o svemu brine', odlučio bitno smekšati u delikatno predizborno vrijeme. Naime, u privatnom razgovoru s novinarima lansirao je nekoliko znakovitih izjava: 'U slučaju poraza, prekidam s politikom. Da, to je sigurno'; 'Prvi put u svom životu, suočavam se s mogućim krajem svoje karijere'.

Istina, dodao je da ta karijera može završiti ili za nekoliko mjeseci ili za pet godina, u slučaju osvajanja novog mandata predsjednika Republike. Začinio je svoje dirljivo obraćanje novinarima i citatom Pascala o čovjeku koji je tako ustrojen da zaboravlja da će umrijeti. No one koji bi olako rado prigrlili novog, mudrog i spokojnog Sarkozyja koji sanja tek o 'ugodnom životu nakon politike i novim iskustvima', kako se sam izrazio, demantirao je ubrzo svojim uobičajenim izljevima bezgraničnog samopouzdanja.

Naime, kao odvjetniku po struci već mu se nude zanimljive ponude, primjerice u grupaciji Bouygues, a i sam je tijekom samita G20 u Cannesu iskreno i nedvosmisleno priznao: 'I ja bih u budućnosti zarađivao novac.' No valja razumjeti konfuznog predsjednika na kraju neizvjesnog mandata pred još neizvjesnijim izborima. Valja dobro pripremiti toliko neželjeni, ali opet potencijalni scenarij gubitka izbora.

Tu se nude dvije opcije, ili konferansjea à la Bill Clinton ili odlaska u lukrativni privatni sektor, opcija kojoj je Sarkozy svakako naklonjeniji. Poput mnogih njegovih svjetskih kolega, Sarkozyja jako brine slika koju će o sebi ostaviti u budućnosti, pa je izjavio: 'Ako želimo biti voljeni u budućnosti, valja znati napraviti rez.'

A u slučaju pak onog optimističnog scenarija prema kojem osvaja drugi predsjednički mandat, tek će samouvjereno zaključiti kako se pred izbore jako isplati pokazati svoje 'humano' i 'ranjivo' lice.