Najmoćniji čovjek Rusije Vladimir Putin najvjerojatnije sutra osvaja svoj treći predsjednički mandat. Ovaj zatvoreni i zagonetni političar je pristao otvoriti dušu, koliko je to moguće, njemačkom dokumentaristu Hubertu Seipelu, što je rezultiralo zanimljivim portretom 'Ja, Putin', koji je ovaj tjedan prikazan na njemačkoj javnoj televiziji. Tportal je pogledao ovaj dokumentarac te otkriva što se o njemu o Putinu može saznati.

'Vladimir Vladimirovič Putin!' ori se iz usta svih prisutnih na stranačkom skupu Putinove stranke, na kojoj je ovaj najdugovječniji ruski političar suvremenog doba okrunjen po treći put za predsjedničkog kandidata. Cijela je stranačka konferencija pažljivo i pametno koreografirana, a njeno je središte mali veliki čovjek Putin, kojeg za novog starog predsjednika predlažu generali, stranački drugovi, ali i žena iz naroda, utjelovljenje majke i supruge, koja zna da će bolju budućnost za njenu djecu osigurati samo i jedno on. Riječ je o jednoj od ključnih scena odličnog njemačkog dokumentarca 'Ja, Putin', u kojem se ovaj moćnik dosad najviše razotkrio, i kao političar, ali i kao privatna osoba.

U dokumentarcu se ističe, bez obzira što Putin prethodno izjavljuje kako u Rusiji nema problema sa slobodnom medija, kako se nova krunidba Vladimira Vladimiroviča prenosi uživo na državnoj televiziji, dok se kandidature ostalih naravno ignoriraju. Iako sam Putin vjerojatno neće biti zadovoljan ni ovim prikazom sebe u javnosti, ne može se reći kako je njemački dokumentarist Hubert Seipel napravio film čiji je cilj ocrniti ruskog moćnika. Namjera je prikazati ga - koliko je to s enigmom poput Putina uopće moguće - izbliza, pokušati razumjeti njegov način razmišljanja, te otkriti kako Vladimir Putin uopće živi.

Kada je riječ o potonjem, zaključak je jasan: Putin je duboko usamljen čovjek. Seipel ga pokazuje kako sam trenira hokej, kako se sam kupa u bazenu, kako je, i kada je okružen ljudima, u biti sam, odvojen od ljudskog kontakta četom tjelohranitelja. Ni Putinova supruga se ne pojavljuje često, a pitanje je koliko jedan čovjek na toj poziciji, ali i s takvom prošlošću, može imati prijatelje kojima vjeruje. I koji vjeruju njemu. U filmu se prikazuje i Putinov lovački izlet s prijateljima u snježnom Sibiru, no čak ni to ne može bez tjelohranitelja, dok među okupljenima većinom vlada tišina.

Hubert Seipel je prije snimanje dvije i pol godine pokušavao nagovoriti Vladimira Putina da svoju svakodnevicu otvori kamerama, što se dugo vremena činilo kao nemoguća misija. Znano je da bivši a od sutra najvjerojatnije i budući ruski predsjednik prema novinarima gaji poseban prezir, da smatra da ga 'zasipaju govnima cijeli dan', kako je jednom rekao. Zbog toga je veliko iznenađenje da se prepustio Seipelu u ruke, kao i da se - odgledavši dokumentarac - vjerojatno još jednom razočarao u medije. Primjerice, njemački je dokumentarist odlučio u svoj portret Putina ne uvrstiti scenu u kojem mu Rus iskreno priča o temeljima svoje vjere u Boga te pokazuje crkvu u kojoj ga je majka, još za vrijeme SSSR-a, tajno krstila.

Putinu se sigurno neće svidjeti ni ono što Seipelovo pronicljivo dokumentarističko oko primjećuje snimajući proglašavanje njegove treće predsjedničke kandidature: publika koja skandira po naređenju, mlade koji drijemaju od dosade te desetak odabranih novinara državno kontroliranih medija, čiji je jedini zadatak trčkarati za Putinom i prikazati sve što učini i kaže u pozitivnom svjetlu. U međuvremenu ta skupina novinara igra biljar ili čeka zijevajući da se Putin pojavi, koji je pak poznat po svojem kroničnom kašnjenju.

Ipak, 'Ja, Putin' nije film u kojem se prepušta isključivo Putinu da govori sam o sebi, nego je Hubert Seipel intervjuirao i njegove političke suputnike, ali i predstavnike opozicije i novinare koji su nastradali zbog totalitarnih tendencija putinovske Rusije. Tako se ističe da se Rusija ipak mijenja, što pokazuju i velike antiputinovske demonstracije u Moskvi proteklih mjeseci, a promjene u raspoloženju naroda je svjestan i sam Putin. Kako u filmu kaže njegov ministar financija Aleksej Kudrin, razvija se 'politička konkurencija koja se više ne zadovoljava samo s time da ukazuje na nedostatak transparentnosti i demokracije. Ljudi danas stvari ne uspoređuju s time kako je nekad bilo, nego kako bi stvari trebale biti'.

Zbog toga se i Putin, koji je u međuvremenu napunio 60 godina i sve teže glumi mačo muškarca za javnost željnu snažnog vođe, pokušava promijeniti. Problem je u tome da ni on sam najvjerojatnije ne zna što i kako.