Mirela Holy u dogovoreno vrijeme za intervju dočekala nas je u saborskom kafiću. Za razliku od nekih drugih zastupnika, čelnicu nedavno osnovane stranke ORaH najlakše je pronaći na radnom mjestu. Zastupničke obveze s poslom infrastrukturnog ustroja stranke koju je osnovala nakon izlaska iz SDP-a iznimno je dobro uskladila. Iako postoji tek od listopada prošle godine, ORaH je već sada četvrta politička snaga u Hrvatskoj.

Prema istraživanjima koje su provedena u zadnjih nekoliko tjedana, veću podršku građana imaju samo SDP, HDZ i Hrvatski laburisti. Mirela Holy je, pak, praktički preko noći postala druga najpopularnija političarka u Hrvatskoj. Ispred nje je samo predsjednik Ivo Josipović. Ankete koje pokazuju da će ORaH u narednom izbornom ciklusu biti i te kako bitan faktor bila je dobar povod da s Holy porazgovaramo o političkim ciljevima i programu ORaH-a, aferama koje izbijaju oko čelnih ljudi njene bivše stranke, ali i o medijskoj sceni u Hrvatskoj. Neizbježna tema bila je, naravno, i legalizacija marihuane, koju Holy i ORaH otvoreno zagovaraju.

Je li vas iznenadio brzi rast rejtinga vaše nove stranke?

Da, jako su me iznenadili i moj osobni rejting i rejting stranke. Moj osobni rejting me iznenadio zato što sam jako atipična političarka. Ne govorim samo o stylingu, već i o načinu komunikacije i temama koje mene interesiraju, kojima sam se tijekom cijele političke karijere bavila, zbog kojih sam i ušla u politiku, a koje nisu pretjerano u fokusu hrvatskih građana. Što se tiče stranke, i to mi je naravno ugodno iznenađenje. Ali s jedne strane sam i zabrinuta. Više bih voljela da rast bude kontinuiran, ali blag, postepen. Na taj način bili bismo malo ispod radara. Dovoljno sam dugo u politici da znam koje probleme ovo može izazvati. S jedne strane se javljaju velika očekivanja, mi smo jako mlada stranka, nova stranka, koja gradi stranačku infrastrukturu i imamo jako puno posla na izgradnji infrastrukture, stranačke i programske. U ovom trenutku se susrećemo s velikim problemima: jako brzo rastemo, a nemamo još stranački kapacitet da to progutamo. U svakom slučaju, drago mi je zbog toga, ali sam suzdržana, oprezna i djelomično zabrinuta. Svjesna sam da je ovaj rejting rezultat dojma, a ne prave prepoznatljivosti naših politika.

Čemu možete zahvaliti takav brzi rast? Je li to upravo zbog toga što ste, kako kažete, atipična političarka, s obzirom da je građanima već dosta tipičnih političara?

Mislim da je razlog to što me ljudi ipak percipiraju kao osobu koja je principijelna i vjerodostojna. Veliki se broj ljudi možda i ne slaže sa svim mojim razmišljanjima i stavovima, ali s druge strane znaju da sigurno neću promijeniti mišljenje u nekoj drugoj situaciji jer je to kod mene kontinuirani, vjerodostojni stav.

Je li jedan od razloga vaše popularnosti i to što ste se otvoreno založili za legalizaciju marihuane? To je kontroverzna tema, ali može biti popularna, posebno među mlađim biračima.

Nisam sigurna. Radi se o politički jako skliskoj temi. Smatram da je većina hrvatskih građana protiv legalizacije i mislim da je takav stav građana o legalizaciji konoplje posljedica toga što se o ovoj temi u hrvatskoj javnosti stvaraju dojmovi na temelju predrasuda, a ne poznavanja stvarnih činjenica. Ono što je nama bitno nije samo legalizacija marihuane, to je mali segment cijele priče. Ono na čemu mi radimo u programskom dijelu je iskorištavanje potencijala konoplje općenito, dakle ne samo indijske konoplje već i industrijske konoplje. Pretpostavljam da većini ljudi u Hrvatskoj nije poznato da se ni industrijska konoplja ne može proizvoditi i koristiti slobodno i bez restrikcija. To je jako štetno. Konoplja je biljka koja je u ekološkom smislu jako korisna. To je biljka koja je čistač tla, od nje se proizvodi više od 50.000 različitih proizvoda, a Hrvatska ima vrlo dobru klimu i podneblje prikladno za uzgoj konoplje. Ne bismo voljeli da se priča o konoplji svede isključivo na legalizaciju marihuane. To je puno šira priča, a mi procjenjujemo da Hrvatska, koja se nalazi u teškoj gospodarskoj situaciji, može imati velike koristi ukoliko krene u legalizaciju i liberalizaciju konoplje općenito. A je li to uzrok rasta rejtinga? Ja osobno smatram da nije. Istraživanje CRO Barometra je bilo provedeno prije nego je ta tema izašla u javnost. Istraživanje CRO Demoskopa bilo je nešto kasnije, pa je moguće da je i ta tema imala utjecaja. Ali mogu reći da se nama, kada je tema legalizacije postala medijski prisutna, povećao broj ljudi koji su potpisali pristupnicu za učlanjivanje u stranku. Je li to bilo motivirano samo time ili nečim drugim, teško je reći. Ali nije nam se to događalo samo s tom temom, nego i s drugim temama.

Kada ste se založili za legalizaciju konoplje vjerojatno ste bili svjesni da će se najviše govoriti upravo o legalizaciji marihuane, s obzirom da je to najkontroverzniji dio priče. Je li bilo lako prelomiti tu odluku?

Nije to bio naš proaktivni PR. Radilo se o novinaru Slobodne Dalmacije koji je radio veću temu oko ove priče. Ja sam bila samo jedna od sugovornica, na kraju sam završila u naslovu. Nama to samo po sebi nije ništa sporno. Nisam uopće kalkulirala niti s pozitivnim, niti s negativnim aspektima političke koristi ili štete. Ni inače ne kalkuliram u politici, smatram da je to loše i da se na taj način varaju birači. Nije bilo nikakve pozadinske priče. Postojao je interes da se obradi ta tema i mi smo novinaru dali informacije o smjeru u kojem stranka razmišlja.

Pitam vas to zato što ste zapravo prva eksponiranija ličnost na političkoj sceni koja zagovara legalizaciju marihuane.

Ne bih se složila da je to baš tako. Na kraju krajeva i moja bivša stranka, SDP, kada je bila u opoziciji se zalagala za legalizaciju.

Zar se nije zalagala za dekriminalizaciju?

Zalagala se za legalizaciju, ali je, kada je došla u poziciju da upravlja državom, provela dekriminalizaciju. Jedan korak dalje nisu napravili. A mislim da se i HNS za to zalagao, ako se ne varam, pa i HSLS... Ne bih rekla da sam baš prva, ne bih htjela sebi uzeti primat u tom dijelu.

Kako vidite poziciju ORaH-a nakon idućih parlamentarnih izbora?

Mi bismo bili sretni kada bi do idućih izbora postali treća politička snaga u Hrvatskoj. Sustavno i programski ćemo raditi na ispunjavanju tog cilja. U ovom trenutku uopće ne kalkuliramo s koalicijama. ORaH je mlada stranka, tek se treba pozicionirati u javnosti i postati prepoznatljiva po politikama. U svakom slučaju ORaH kao stranke zelene ljevice apsolutno ne može koalirati s desnim strankama. Ali u ovom trenutku ne bismo mogli koalirati niti s vladajućim strankama. Ne toliko zbog njihovog programa, jer mi programski jesmo kompatibilni, nego, ako govorimo konkretno o SDP-u, zbog vođenja politike i vjerodostojnosti provedbe njihovog programa. SDP u svom programu ne zagovara neoliberalni kapitalizam, ali u političkom smislu ga sada, kada je na vlasti, provodi. To je najveća točka prijepora.

Isključili ste zapravo mogućnost koalicije sa gotovo svim vodećim strankama. Postoji li možda mogućnost saveza s Hrvatskim laburistima? Oni su vas već željeli kandidirati za gradonačelnicu Zagreba.

Pitanje je uopće kako će ORaH proći na izborima. Na parlamentarne izbore svakako izlazimo sami i u ovom trenutku uopće ne razmišljamo o koalicijama.

Već dugo se govori kako hrvatskoj političkoj sceni treba treća opcija, treći put ili kako god već to želimo nazvati. Može li ORaH biti stranka koja će razmrdati scenu i ugroziti dvostranačje HDZ-a i SDP-a?

Mi ne kalkuliramo s trećim putem. Hrvatskoj ne treba treći put, Hrvatskoj treba drugi put, drugačiji put. Treba nam stranka koja će provoditi politiku javnog interesa i stranka koja će biti vjerodostojna i u opoziciji i u vlasti. Točka razdjelnica nije u programskom nego u provedbenom smislu.

Mislite dakle da su u provedbenom smislu SDP i HDZ zapravo isti?

U ideološkom smislu ne. Ako govorimo npr. o pristupu ljudskim pravima, onda ne. Na ovom je polju Kukuriku koalicija napravila određene pozitivne iskorake. Prvenstveno tu govorim o statusnim pravima pojedinaca. Uzmimo Zakon o umjetnoj oplodnji, koji je mogao biti liberalniji, ali neki je zaokret ipak napravljen. Onda govorim i o samoj demokratizaciji društva: o Zakonu o pravu na pristup informacijama, o Zakonu o državnim maticama, o objavi registra branitelja, sređivanju popisa birača... Bila bih nepoštena kada bih rekla da SDP nije odradio neke stvari koje su važne za podizanje standarda ljudskih prava i demokratizacije društva. Međutim, smatram da je stravični nedostatak to što se u provedbi ekonomskog programa i ekonomske politike rad ove Vlade ne razlikuje od rada prethodnih vlada. Ni u smislu oslanjanja na nekakve velike projekte koji bi trebali riješiti sve probleme Hrvatske, umjesto da se krene u temeljito sređivanje funkcioniranja sustava. Nužne su temeljite reforme javne uprave i pravosuđa, koje bi trebale omogućiti da Hrvatska doista postane država koja osigurava jednaka pravila igre za sve. Treba nam efikasan servis koji će po zadanim procedurama i u kratkim rokovima rješavati probleme građana. To se nije napravilo i bojim se da velike stranke to neće nikada napraviti, zato što unutar samog sustava imaju veliki broj svojih političkih klijenata.

Velike stranke dakle ne žele mijenjati sustav jer ih upravo taj sustav drži na vlasti?

Nisam sigurna koliko je to uvjerenje da ih sustav drži na vlasti. To je sustav spojenih posuda. Ako imate određeni broj klijenata u javnoj upravi onda vam je jako teško transformirati tu upravu u efikasan servis, provesti reformu koja će uvesti mjerljive kriterije valorizacije rada činovnika jer će u tom slučaju vjerojatno otpasti mnogi koji su na svoje pozicije došli isključivo po političkom ključu. A s tim je naravno povezana i realizacija čitavog ekonomskog programa. Zdrava se ekonomija mora temeljiti na velikom broju malih i srednje velikih projekata. A ne da se cijelo vrijeme sanja o realizaciji velikih projekata koji će u kratkom roku dignuti BDP Hrvatske, da bi se stvari onda vratile na prethodnu razinu. Bogata društva počivaju na velikom broju uspješnih malih i srednje velikih projekata, a ne na velikom broju velikih projekata. Naravno da uvijek postoje velike, multinacionalne kompanije. Ali pogledajte trendove u Austriji i Njemačkoj, na koje se volimo pozivati: oni imaju puno malih i srednjih projekata, posebno u poljoprivredi i turizmu. No, da bi se to ostvarilo, treba nam sustav koji će takvo poslovanje i omogućiti.

Na takvim se projektima dakle temelji gospodarski program ORaH-a?

Naš gospodarski program se oslanja u velikoj mjeri na reformu javne uprave u efikasan servis građana. To je temeljni instrument za bilo kakvu reformu. Što se tiče ključnih sektora, važni su nam poljoprivreda, energetika i vodni sektor. Smatramo da Hrvatska u ovom trenutku nije samoodrživa država jer ne zadovoljava potrebe svog stanovništva u hrani, energiji i vodi. Kada govorimo o vodi, ne govorimo isključivo o sustavima vodoopskrbe ili odvodnje, već o cjelokupnom vodnom sektoru, a tu su vam i sustavi navodnjavanja i odvodnje koji se vezuju za poljoprivredu, pa i sustav zaštite od poplava, čiji problemi iz godine u godinu eskaliraju. Naravno da je vodni sustav povezan i s poljoprivredom i s energetikom. Zbog toga smatramo da su veliki potencijali u ova dva sektora: Hrvatska u ovom trenu uvozi oko 50 posto energije i više od 50 posto hrane. Ako bi se taj novac u većem postotku zadržao u Hrvatskoj, to je već prostor za rast BDP-a. Mi trenutno uvozom energije i hrane subvencioniramo gospodarstva drugih država. Da bi se povezali vodni sektor, poljoprivreda i energetika, moramo donijeti strategiju održivog razvoja Hrvatske. Ta strategija mora biti napravljena ne za razdoblje od četiri godine, već treba nastati kao produkt konsenzusa hrvatske javnosti. Ne političkih stranaka, jer to je teško očekivati. Građani moraju prepoznati da je to pravi put u kojem Hrvatska treba ići. Ne treba izmišljati toplu vodu. Treba vidjeti kako su svoje probleme riješile države slične Hrvatskoj.

Vjerojatno ste to očekivali i od ove Vlade. Dakle ne možete biti zadovoljni?

Rekla sam već da je Vlada imala rezultate u ideološkom dijelu. Ali sigurna sam da će se veliki broj građana složiti da Vlada nije zadovoljila očekivanja u ekonomskom dijelu. Mislim da je to rezultat nesklonosti da se uđe u strukturne reforme koje su nam potrebne.

Jedan od glavnih argumenata SDP-a bio je da su oni stranka poštenih ljudi, za razliku od konkurencije. Sada vidimo da se sve više afera vezuje uz članove SDP-a. Je li vaša bivša stranka izgubila tu auru poštenja s kojom su ušli u Banske dvore?

Mislim da je SDP jako ugrozio svoju percepciju stranke koja se razlikuje od HDZ-a i nekih drugih stranaka po svom poštenju. Ali do kraja mandata ima dvije godine pa postoji prilika da se ta percepcija opet poboljša ili da se još dodatno pogorša. Ovisi kako će se ljudi u Vladi ponašati.

Što bi trebali napraviti da poboljšaju tu percepciju?

Trebali bi biti vjerodostojni politikama i programima na temelju kojih su dobili priliku upravljati državom. Druga stvar je da bi u tome morali biti potpuno transparentni i posvećeni javnom interesu.

Što bi to značilo za položaj Slavka Linića u ovoj Vladi, s obzirom da je upravo on u fokusu najveće afere, slučaja Šegon?

Ukoliko se pokaže da je Linić prije nego što je izašla afera Šegon imao informacije o tome da je kredit njegovom pomoćniku dan protivno pravilima i da se radi o kreditu kojeg nisu mogli dobiti svi građani i građanke RH po tim uvjetima, onda se može govoriti o njegovoj odgovornosti pa čak i o odlasku iz Vlade.

Je li doista bitno je li Linić znao detalje prije objave afere? Morao je znati kasnije kao šef Nadzornog odbora HBOR-a. Sazvao je sjednicu NO-a i rekao da je Šegonov kredit čist.

Nisam pretjerano stručna u ovim pitanjima, financije nisu baš moja tema. Koliko sam dobila informaciju, on kao član NO-a HBOR-a nije imao na stolu taj konkretan dokument jer NO dobiva informacije o daleko većim iznosima. Postoji mogućnost da nije imao informaciju prije nego je afera izbila. Ali njegovo tvrdoglavo inzistiranje na zadržavanju pomoćnika nanijelo je veliku štetu i Liniću i ugledu Vlade.

Jako se puno ovih dana govori o sukobu Linića i Milanovića, navodno uopće ne razgovaraju. Sjedili ste u toj Vladi i mogli ste sve vidjeti iznutra. Kakav je bio odnos Milanovića i Linića u vrijeme dok ste bili ministrica zaštite okoliša?

Nisam više članica SDP-a i nije zahvalno govoriti o odnosima unutar druge stranke. Slavko Linić je osoba koja ima jako veliki autoritet u stranci, on je jedan od patrijarha SDP-a, i ne bih špekulirala s tim kakav je trenutno odnos između Milanovića i Linića. Ali iz aspekta javnog interesa, sigurno je da je loša situacija u kojoj dvoje vodećih ljudi u Vladi ne mogu normalno funkcionirati.

Što mislite o Linićevom institutu predstečajnih nagodbi? Spomenuli ste maloprije da Hrvatska mora postati društvo koje svima nudi jednaku šansu. Uklapaju li se predstečajne nagodbe u takvo društvo?

Mislim da sustav predstečajne nagodbe može biti koristan za društvo ako se provodi po jednakim principima za sve i ako su potpuno jasni kriteriji po kojima se nekome omogućavaju pogodnosti predstečajne nagodbe. U suprotnom govorimo o mogućnosti diskrecijskog odlučivanja od strane relativno uske grupe pojedinaca, što nije dobra situacija za bilo koje društvo.

Imamo li sada takav slučaj?

Jako puno toga u ovom trenutku u predstečajnim nagodbama nije dobro. Trebalo bi ih korigirati.

Još jedan od ministara uz koje su se vezivale afere je i vaš nasljednik u ministarstvu zaštite okoliša. Jeste li iole zadovoljni načinom na koji Mihael Zmajlović vodi resor koji mu je povjeren?

To je prilično izlišno pitanje. Ja sam na kraju krajeva otišla iz stranke upravo zbog toga što SDP nije poštivao politiku zaštite okoliša i prirode. A tko provodi tu politiku? Ministar Zmajlović.

Koje su vam glavne zamjerke na Zmajlovićev rad?

Smatram da je napravio jako loš posao vezano za otpad. Naime, čekalo se godinu dana sasvim nepotrebno da bi Zakon o otpadu ušao u proceduru. Kada je ušao, bio je toliko loš da je na njega bilo oko 50 amandmana vladajuće većine i same Vlade. To je presedan. Nije se uveo tržišni model gospodarenja otpadom, nisu se uveli jednaki kriteriji za sve. Stječe se dojam da se kupuje vrijeme za velike igrače, one koje se zove "kraljevima otpada", što je jako loš dojam za jednu demokratsku Vladu. Nema transparentnosti u postupanju prema raznim problemima vezano za gospodarenje otpadom iz čega se može steći dojam da se ipak pogoduje određenim lobijima. Moj je dojam da sam ja iz Vlade morala otići upravo zato što sam željela uvesti reda u sustav gospodarenja otpadom. Moj drugi motiv za izlazak iz SDP-a bio je taj što se, suprotno onome što smo govorili u programu, odustalo od temeljne reforme vezano za sustav zaštite prirode, a to je Nacionalna parkovna agencija koja je trebala postati financijski instrument za realizaciju doista jako, jako velikih obaveza koje imamo u ovom pogledu vezano uz Naturu 2000 i općenito direktive iz područja zaštite prirode.

Dok ste vi bili ministrica zaštite okoliša dobivali ste prijetnje iz kriminalnog podzemlja. Vidimo da ministar Zmajlović takvih problema nema. Štoviše, ovih dana možemo čitati da takozvani "kralj otpada" Petar Pripuz upravo zahvaljujući njegovim odlukama dobiva milijunske poslove. Kakav zaključak možemo iz toga donijeti?

Ja ne znam jesu li to bile prijetnje kriminalnog podzemlja, jer od onih koji su provodili istragu nikad nisam dobila informaciju o čemu se tu radi. A što se tiče pitanja, mislim da zaključak građani mogu donijeti sami.

Što mislite o hrvatskoj medijskoj sceni? Kao političarka ipak morate djelovati i kroz medije. Dobar dio ljudi koji rade u novinarstvu smatraju da situacija nikad nije bila lošija. Što se vama čini?

U ovom trenutku jako je teško biti novinar ili novinarka u Hrvatskoj. Kriza je velika. Imam dosta prijatelja koji se bave novinarstvom i znam da je teško preživjeti kao novinar. A teška ekonomska situacija u ovom području direktno se odražava na kvalitetu medija. Ljudi u borbi za egzistenciju u velikom broju slučajeva pristaju raditi posao koji rade na način na koji vjerojatno ne bi pristajali da su okolnosti drugačije. Ali su ucijenjeni zbog ekonomske situacije i to sigurno nije dobro. Iako u Hrvatskoj prevladava dojam da političke elite imaju veliki utjecaj na medije, mislim da se događa drugi, čak i gori proces. A to je da na politiku medija veliki utjecaj imaju oglašivači i različiti ekonomski lobiji koji mogu biti u sprezi s politikom. Zbog toga danas imamo jako mali broj medija koje možemo opisati kao neovisno.

A vrijedi li i obrnuto? Imaju li novinski izdavači utjecaj na političke elite?

U nekim situacijama radi se o financijskim interesima, odnosno krupnim poduzetničkim interesa. Postoje ljudi koji nisu samo u medijskom biznisu, već i u biznisu s nekretninama i sa drugim stvarima pa je tu teško razlučiti granicu - gdje prestaje medijski biznis, a postaje neki drugi biznis.

Je li za demokratsko društvo zdrava situacija u kojoj jedna medijska kuća, EPH, služi kao propagandno glasilo ministra Linića, koji joj oprašta dugove u predstečajnoj nagodbi, ili premijera Milanovića, koji se s tim izdavačem privatno sastaje?

Ako želimo imati pravu demokraciju, mediji moraju biti neovisni i objektivni. Naravno da uvijek postoje određene medijske kuće koje će imati veće simpatije prema određenoj političkoj platformi. To je normalno i to se događa svugdje u svijetu. Ali ne smije se dogoditi da način prikazivanja stvarnosti kroz određeni medij bude motiviran isključivo financijskim interesima, a to se jako često događa.

Što je s javnom medijskom kućom, koja bi trebala biti iznad toga. Obavlja li HRT svoj posao onako kako bi ga trebao obavljati?

Ono što mene straši na HRT-u jeste što tamo vlada potpuni kaos. Ne bih rekla da se radi o određenoj vrsti pritiska od strane Vlade ili o tome da obrađuju sadržaje koje dolaze od vladajuće garniture na neobjektivan način. Ali čini mi se da ima puno neorganiziranosti, kaosa... Može se steći dojam da tim jako velikim javnim servisom skoro pa nitko ne upravlja. Što je naravno jako loše.

Što mislite o novim snagama na političkoj sceni? Pojavilo se nekoliko novih lista, uz vas tu su još Nacionalni forum Nikice Gabrića i radikalno desničarski Savez za Hrvatsku, koji izrasta u političku frontu pokreta "U ime obitelji". Kakav je politički potencijal tih lista?

Mislim da u Hrvatskoj vlada veliko nezadovoljstvo velikim strankama, ali i općenito politikom. Mnogi su građani u Hrvatskoj zgađeni i strankama i političarima. To nije dobra situacija ni za koga tko se bavi politikom. Ako će sve to rezultirati još manjim odazivom ljudi na izbore, to će samo zacementirati postojeći odnos snaga u Hrvatskoj, što ne bi bilo dobro. Naravno da u tom smislu ne mogu biti objektivna jer sam i sama jedna od onih koji nude nekakve nove priče, ali mislim da Savez za Hrvatsku može na neki način ugroziti HDZ ako će se pametno voditi u svom političkom projektu, što sugerira i vrlo nervozna reakcija HDZ-a nakon što je objavljena informacija o zajedničkom nastupanju tog bloka.

Ispada zapravo da cijela desna politička scena skreće prema ekstremnoj desnici?

Mislim da je to jako opasno. U situacijama kada imate veliko ekonomsko nezadovoljstvo ljudi i relativno nestabilne političke procese, ne treba ići daleko u prošlost da se vidi čime to nažalost može rezultirati. Sva sreća pa se u tom dijelu spektra nije još pojavio nitko sa snažnom karizmom.

Izbjegavate termin fašizam, ali to je zapravo ono o čemu govorimo?

Tako je.

Povratak na scenu najavljuje i Radimir Čačić. Ima li on više što raditi u politici?

Na primjeru gospodina Čačića ne mogu biti baš jako objektivna. Ne bi bilo zahvalno da dajem komentare, čovjek je u zatvoru i nije u ovom trenutku čimbenik političkih procesa. Ako izađe iz zatvora i postane čimbenik političkih procesa, onda ću ga bez problema komentirati. Ali ne bih ga komentirala sada, dok on nema mogućnost medijski komunicirati.

Ove godine čekaju nas europski i predsjednički izbori. Znamo da ćete sudjelovati na izborima za Europski parlament, a što je s predsjedničkim?

Mi nećemo istaknuti svog kandidata ili kandidatkinju jer za tako nešto nemamo financijske potencijale. Predsjednički izbori su u tom smislu specifični. Kada bi smo i izlazili, izlazili bi smo kako bismo eventualno profilirali neku osobu iz strane. No, s obzirom da tek gradimo infrastrukturu i da je to vrlo složen posao, nemamo mogućnosti da sudjelujemo u toj utakmici. Ja sam u dobrim odnosima s predsjednikom Ivom Josipovićem i bila bih sklona tome da ga ORaH podrži u borbi za još jedan mandat, ali kako će se stranka po tom pitanju odrediti, vidjet ćemo kada za to dođe vrijeme. A pitanje je i bili predsjedniku to uopće bilo interesantno.

Vas predsjednička fotelja ne zanima?

Ne.

Kažete da biste bili skloni podržati Josipovića. Je li on ideološki blizak ORaH-u? Radi se o predsjedniku koji ni o čemu nema svoje mišljenje, odnosno uvijek je spreman podržati obje strane.

Ja sam uspješno surađivala s profesorom Josipovićem. On je bio predsjednik Savjeta za civilno društvo i ljudska prava u SDP-u, a ja sam bila koordinatorica svih savjeta SDP-a. Mi dijelimo progresivan sustav vrijednosti vezano uz pitanja manjinskih i ljudskih prava. On je ugodan čovjek, pravi gospodin. Mislim da se Hrvatska ne može sramotiti što ima takvog predsjednika. Što se tiče njegovih stavova, on je predsjednik i ne može biti politički angažira.

Stipu Mesića to baš i nije sprečavalo?

Drugačiji su karakteri.