Nakon 11 godina premijerske dužnosti Recep Tayyip Erdogan prisegom za predsjednika potvrdio je u četvrtak svoj status najmoćnijeg čelnika suvremene Turske, ali i najosporavanijeg političara koji je gotovo jednako obožavan koliko je omrznut.

 

Najpopularniji i najkarizmatičniji čelnik svoje zemlje od doba oca moderne Turske Mustafe Kemala Ataturka, 60-godišnji Erdogan "dominantni je mužjak turske politike", ocjenjuje jedan diplomat.

Za religioznu i konzervativnu većinu Erdogan je čelnik koji je omogućio desetljeće snažnog turskog gospodarskog rasta i političku stabilnost, no za protivnike on je "diktator" koji je svoje pravo lice pokazao tijekom prosvjeda u lipnju 2013., a k tomu tvrde da je i lopov umiješan u korupcijski skandal.

Telefonska prisluškivanja upućuju na to da je Erdogan upleten u uzimanje mita, a njegova reakcija na zauzdavanje medija i ušutkivanje društvenih mreža izazvala je novi val prosvjeda.

Siguran u svoju popularnost, Erdogan je na napade odgovorio svojom najdražom strategijom, igrajući na kartu "čovjeka iz naroda" koji je žrtva urota elitnih krugova, u čemu je uspio jer je na lokalnim izborima 30. ožujka njegova stranka osvojila 45 posto glasova.

Snažni čovjek iz naroda

Njegujući sliku snažnog čovjeka koji dijeli brige prosječnog turskog građanina, Erdogan, koji je potekao iz skromne istanbulske četvrti, uspinjao se stepenicama vlasti. Obrazovan u vjerskoj gimnaziji neko je vrijeme bio ulični prodavač i maštao o karijeri nogometaša, a zatim ušao u politiku i islamistički pokret.

Za gradonačelnika Istanbula izabran je 1994., a 2002. svojom je strankom Pravda i razvoj (AKP) pobijedio na parlamentarnim izborima te godinu dana poslije postao predsjednik vlade pošto je oslobođen iz zatvora na koji je bio osuđen jer je javno recitirao vjersku pjesmu u sekularnoj Turskoj.

Modelom konzervativne demokracije, a riječ je o mješavini liberalnog kapitalizma i umjerenog islama, Erdogan je godinama ostvarivao zadivljujuć gospodarski rast i opet pobjeđivao na izborima 2007. i 2011. s gotovo 50 posto glasova. Tada je stao sanjati o ostanku na vlasti do 2023. kada će se slaviti stoljeće Turske Republike.

No Erdoganov je sjaj počeo tamniti u lipnju 2013. kada je više od tri i po milijuna Turaka tražilo njegovu ostavku predbacujući mu da je njegova politika sve više "islamistička", a vladavina sve autokratskija.

Erdogan je na prosvjede odgovorio krivim potezima, nazivajući prosvjednike "pljaškašima" i "teroristima".

Analitičari ističu da se s godinama na vlasti sve više udaljavao od pragmatizma u korist ideologije, od timskoga rada prema individualnom odlučivanju, od demokracije prema autoritarnosti. Slijedili su i ispadi poput tjelesne prijetnje prosvjedniku i vrijeđanja novinara, što je razveselilo njegove protivnike.

Prijetnja demokraciji 

"U takvu polariziranu ozračju, Erdoganov kult prijetnja je demokraciji i socijalnom miru", piše uvodničar Kadri Gursel.

Čitajući prisegu na svečanosti u parlamentu, Erdogan se u četvrtak obvezao štititi tursku neovisnost i integritet, pridržavati se ustava i načela Ataturka na čijem je grobu položio vijenac. Nakon prisege, za novog je premijera imenovao dosadašnjeg ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutoglua koji će voditi sadašnju vladu dok Erdogan ne zatraži osnutak nove.

Članovi parlamenta najjače turske oporbene stranke CHP izašli su iz prostorije nekoliko trenutaka prije nego što je Erdogan prisegnuo, a predsjednik stranke Kemal Kilicdaroglu bojkotirao je cijeli događaj, optuživši novoga predsjednika za kršenje ustava s obzirom na to da je nakon pobjede na predsjedničkim izborima ostao na premijerskoj dužnosti.

Svečanosti u predsjedničkoj palači nazočili su predstavnici 90-ak zemalja iz Azije, Afrike i s Bliskog istoka, ali ne iz vodećih država Zapada koje su skeptične prema Erdoganu otkako je gušio protuvladine prosvjede u lipnju 2013.

Od četvrtka na čelu države, Erdogan će učiniti sve da promijeni ustav i uvede predsjednički sustav, a do tada će do krajnosti iskoristiti postojeće predsjedničke ovlasti", kaže sveučilišni profesor Ahmet Insel i predviđa da će taj proces "voditi ozbiljnoj krizi režima u Turskoj i biti izvor nestabilnosti i nemira".